Prijeđi na sadržaj

Izaija (Šarić)/Glava 43.

Izvor: Wikizvor
Izaija (Šarić)

1 Ali sada ovako veli Gospod, Stvoritelj tvoj, Jakove, tvorac tvoj, Izraele: "Ne boj se, jer sam te otkupio, pozvao sam te po imenu: Moj si!

2 Ideš li preko vode, ja sam s tobom, preko rijeka, neće te potopiti, ideš li kroz oganj, nećeš izgorjeti, neće te plamen opaliti.

3 Jer ja, Gospod, tvoj sam Bog, Svetac Izraelov tvoj je spasitelj. Dao bih Egipat za te kao otkup, Etiopiju i Sebu mjesto tebe.

4 Jer si mi tako drag, tako vrijedan i tako mio, dao bih ljude za te, narode za život tvoj.

5 Ne boj se, jer sam ja s tobom! Od istoka dovodim djecu tvoju, od zapada skupljam te.

6 Kažem sjeveru: 'Daj!' jugu: 'Ne zadržavaj ih!' Sinove moje dovedi izdaleka, kćeri moje s kraja zemlje,

7 Sve, koji se zovu mojim imenom, koje sam na slavu svoju stvorio, sazdao, načinio!

8 Neka naprijed stupi narod, koji je slijep, a ipak ima oči, koji je gluh, a ima uši!

9 Svi narodi neka se skupe! Plemena neka se skupe! Tko između njih može tako što objaviti, učiniti da čujemo što je prije unaprijed kazano? Neka dovedu svjedoke svoje, da dokažu pravo svoje, da se čuje i kaže: 'Istina je!'

10 Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj, kojega sam izabrao, da spoznate i vjerujete mi i uvidite, da sam ja, prije mene nije bilo boga, niti će ga poslije mene biti.

11 Ja, jedino ja jesam Gospod, osim mene nema pomoćnika.

12 Ja sam objavio i spasenje donio. Učinio sam da se čuje o meni, kad još nije bilo među vama nikakva boga tuđega, vi ste moji svjedoci", veli Gospod, "i samo sam ja Bog.

13 I ubuduće ja sam to, i itko ne izbavlja iz moje ruke; ja to činim, i tko može to promijeniti?"

14 Ovako veli Gospod, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: "Zbog vas šaljem u Babilon i tjeram ih dolje sve kao bjegunce, i Kaldejce na ponosnim lađama njihovim.

15 Ja, Gospod, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš."

16 Ovako veli Gospod, koji je načinio preko mora put, stazu preko silnih voda,

17 Koji vodi u boj kola i konje, vojsku i junake, i oni padaju i više ne ustaju, ugašeni su, kao stijenj ugašen.

18 "Ne mislite samo na ono, što se je prije dogodilo! Ne pazite samo na ono, što je prošlo!

19 Evo, ja ću učiniti novo, već se vidi, ne raspoznajete li to? I u pustinji pravim put, u pustari rijeke.

20 Tada će me slaviti zvijeri poljske, čagalji i nojevi, što sam izveo u pustinji vode, u pustari rijeke, da napojim narod svoj, iza branika svojega.

21 Taj narod, što sam ga sam sebi sazdao, navješćivat će slavu moju.

22 A ipak, Jakove, ti me nijesi zvao, niti si se trudio za me, Izraele!

23 Nijesi mi prinio janjce od sebe kao žrtvu paljenicu, nijesi me počastio žrtvama svojim. Nijesam te nagonio da mi služiš prinosima i nijesam te mučio da mi kadiš.

24 Nijesi mi kupio za novce mirodija, nijesi me okrijepio pretilinom žrtava svojih. A zadao si mi posla svojim grijehima, ražalostio si me zlodjelima svojim.

25 Ja sam, ja, koji uništavam krivnju tvoju zbog sebe i tvojih se grijeha više ne spominjem.

26 Opomeni me samo! Sudimo se! Pripovijedaj, da dokažeš pravo svoje!

27 Otac tvoj prvi već je sagriješio, i posrednici tvoji bili su mi nevjerni.

28 Tada sam s knezovima svetišta svukao posvetu njihovu, Jakova bacio u prokletstvo i Izraela stavio na ruglo.

Izaija (Šarić)