Izaija (Šarić)/Glava 42.
| Izaija (Šarić) |
1 "Evo sluga moj, kojega ljubim, izabranik moj, koji mi se dopada! Mećem na njega duh svoj, istinu će javljati narodima.
2 Neće vikati ni kričati, niti će se čuti glas njegov po ulicama.
3 Trske stučene neće prelomiti, stijenja, što tinja, neće ugasiti. Vjerno će javljati istinu.
4 Neće se umoriti niti klecati, dok ne utemelji istinu na zemlji. Nauku njegovu čekaju narodi."
5 Ovako govori Bog, Gospod, koji je stvorio i rasprostro nebo, koji je rasprostro zemlju s njezinim rastlinama, koji je dao dah narodu na njoj, duh onima, što hode po njoj:
6 "Ja, Gospod, dozvao sam te u dobroti. Držao sam te za ruku i čuvao te. Učinio sam te za narod posrednikom zavjeta, svjetlom neznabožaca,
7 Da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one, koji sjede u tami.
8 Ja sam Gospod, to je ime moje. Časti svoje ne dajem drugomu, slave svoje ne dajem idolima.
9 Prije unaprijed kazano, vidite, dogodilo se! Sad javljam novo i prije nego još proklije, dajem vam da znate."
10 Pjesmu novu pjevajte Gospodu, slavu njegovu do kraja zemlje, vi, koji se vozite po moru s puninom njegovom, vi otoci i stanovnici njihovi!
11 Neka kliče pustinja sa svojim gradovima, sela, što stanuju na Cedru! Neka podvikuju stanovnici po hridinama, neka kliču svrh gora!
12 Neka se časti Gospod, neka se navješćuje slava njegova po otocima!
13 Gospod izlazi kao junak. Kao ratnik razvija ratobornost, viče i kliče, bori se proti neprijateljima kao div.
14 "Šutio sam dugo, činio sam se nijem, Kao žena kod porođaja sad ću vikati, duhat ću i bjesnit ću strahovito.
15 Opustit ću gore i bregove, svu zelen njihovu osušit ću. Od rijeka ću načiniti otoke, od jezera suhu zemlju.
16 Slijepce ću voditi putovima, kojih ne poznaju. Vodit ću ih stazama, što su im nepoznate. Obratit cl pred njima tamu u svjetlost, i što je neprohodno u ravno tko. To je, što ću učiniti i neću propustiti.
17 Posramljeni uzmaknut će natrag, koji se uzdaju u likove idolske, koji govore likovima livenim: 'Vi ste naši bogovi.'
18 Čujte gluhi, pogledajte slijepi, da vidite!
19 Tko je slijep, ako ne sluga moj, i tako gluh kao glasnik moj, kojega sam poslao? Tko je tako slijep kao sluga Gospodnji?
20 Mnogo si vidio, ali nijesi mario. Otvorenim ušima nije čuo.
21 Zbog vjernosti svoje snovao je Gospod da učini zakon velikim i slavnim.
22 A ipak je to narod oplijenjen i potlačen. Svi koliki uhvaćeni su u tamnicama, skriveni u zatvorima. Postali su plijen, a nema nikoga, da ih izbavi; postali su grabež, a nitko ne traži: 'Vrati!'"
23 Tko će od vas čuti ovo, pripaziti na to i poslije to poslušati?
24 Tko je predao Jakova grabežu i Izraela razbojnicima? Nije li to učinio Gospod, kojemu smo sagriješili? Nijesu htjeli hoditi putovima njegovim niti slušati naputak njegov.
25 Tada je izlio na njega jarost gnjeva svojega i strahote rata, što su ga odasvud pritisnule. Ali on nije mario za to, gorio je, ali on to ne primi k srcu.
| Izaija (Šarić) |