Izaija (Šarić)/Glava 44.
| Izaija (Šarić) |
1 Ali sada čuj, Jakove, slugo moj, i ti, Izraele, kojega sam izabrao!
2 Ovako veli Gospod, stvoritelj tvoj, tvorac tvoj, pomoćnik tvoj od krila materina: Ne boj se, Jakove, slugo moj, Ješurune, kojega sam izabrao!
3 Jer kao što izlijevam vodu na popucano tlo i potočiće na suhu zemlju, tako izlijevam na potomke tvoje Duha svojega, na potomke tvoje blagoslov svoj.
4 Neka izrastu kao lava kraj potoka, kao pašnjaci pokraj voda.
5 Jedan će reći: 'Svojina sam Gospodnja', i pozivat će se na ime Jakovljevo. Drugi će pisati kao svoj spomenznak: 'Gospodnji!' i sebi će nadjenuti časno ime, Izrael."
6 Ovako veli Gospod, kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Gospod nad vojskama: "Ja sam prvi i ja posljednji, osim mene nema boga.
7 Ili tko je meni jednak? Neka samo izađe! Neka objavi i predloži mi, što se je dogodilo, otkako sam ja u davno doba stvorio čovječanstvo! I buduće, što će još doći, neka nam se objavi!
8 Ne bojte se i ne plašite se! Nijesam li ja to davno rekao i objavio, vi ste mi svjedoci: ima li bog osim mene? Ne, nema drugoga boga. Ne znam nijednoga.
9 Tvorci idola svi su ništa, ljubimci njihovi nijesu ni za što. Svjedoci njihovi ne vide ništa i ne znaju ništa, da budu posramljeni.
10 Tko gradi idola, taj samo lije lik, što nije ni za što.
11 Gle, štovatelji njegovi svi će se posramiti, jer su tvorci samo ljudi. Neka izađu svi koliki, bit će ih strah i posramit će se svi.
12 Kovač je izradio to alatom. Na živom ugljevlju kuje čekićem i dotjeruje snažnom mišicom, pritom ogladni i iznemogne, ne popije li vode, iznemogne.
13 Drvodjelja rasteže vrpcu, zabilježi crvenilom, teše i zaokružuje, načinja iz toga lik čovječji, lijep lik čovjeka, da stoji u kući.
14 Drugi je otišao da nasiječe sebi cedara, ili je uzeo čempresu i hrast, što ih je sebi odgojio usred šumskoga drveća, i omoriku, koju je zasadio, pa je narasla od dažda,
15 I služi čovjeku za oganj on od toga uzme, da se ogrije. Upali to, da ispeče kruh. Ali od toga i boga napravi i klanja mu se. Gradi od toga lik idola, pred kojim pada na koljena.
16 Polovinu od toga spaljuje dakle u ognju, i s drugom polovinom peče meso, onda jede pečenje i najede se i pritom se ugrije i veli: 'Oh, meni je vruće, osjećam oganj.'
17 Ostatkom od toga gradi boga, idolski lik svoj, pred kojim pada na koljena, pregiba se, pred kojim se moli: 'Pomozi mi, jer si ti bog moj!'
18 Oni to vide i ne razumiju; jer su im oči zaslijepljene, tako da ne vide, i srca njihova, tako da to ne shvaćaju.
19 I nitko ne promišlja, i nitko nema toliko znanja i razuma, da rekne sebi: 'jednu sam polovinu spalio u ognju, ispekao sam kruh na uglju njegovu, i meso san ispekao na njemu i pojeo sam ga - od ostatka da sad načinih lik gadan i da pred jednim komadom drveta padnem na koljena?'
20 Tko pristaje uz ništetno, toga je zavelo ludo srce. On ne izbavlja nikada života svojega i ne govori sebi: 'Nje li varka, što mi je u desnici?'
21 Promisli to, Jakove i Izraele, jer si moj sluga. Ja san te sazdao; ti si moj sluga. Izraele, neću te zaboraviti.
22 Razasut ću kao oblake opačine tvoje, grijehe tvoje kao lake oblake. Zato se povrati k meni, jer te hoću otkupiti."
23 Kličite, nebesa, jer to Gospod čini. Podvikujte, dubine zemaljske! Udarite u klicanje, gore, šume i sva drveta u njima, jer će Gospod otkupiti Jakova i proslaviti se na Izraelu.
24 Ovako veli Gospod, otkupitelj tvoj, tvorac tvoj od krila materina: "Ja sam Gospod, stvoritelj svega, koji sam razapeo nebo, sam raspostro zemlju, - tko mi je pomogao? -
25 Koji uništavam znake varalicama i vrače obezumljujem, koji odbacujem mudrace, znanje njihovo pokazujem kao ludost,
26 Koji obistinjujem riječ sluga svojih i izvršujem osnovu glasnika svojih, koji govorim o Jerusalemu: 'Neka se naseli!' i o gradovima Judinim: 'Neka se sazidaju, podižem opet ruševine njegove!'
27 Koji govorim dubini. 'Presuši se!' i 'Isušit ću vode tvoje'.
28 Koji govorim o Kiru: 'On je pastir moj' - Izvršit će svu volju moju i reknut će o Jerusalemu: 'Neka se sazida opet!' i o hramu: 'Neka se osnuje nanovo!'"
| Izaija (Šarić) |