Izaija (Šarić)/Glava 41.
| Izaija (Šarić) |
1 "Počujte me šuteći, obale! Narodi, crpite novu snagu! Oni neka dođu i govore! Mi ćemo zajedno stupiti na parnicu.
2 Tko je s istoka podigao onoga, kojega uzastopce slijedi pobjeda, koji je narode podvrgao sebi i kraljeve porušio, čiji je mač učinio ih prahom i luk njegov pljevom razvijanom.
3 On ih progoni, ide dalje nepovrijeđen, nikada na svojoj stazi ne uzmaknu.
4 Tko je to učinio i izveo? On, koji je čovječja pokoljenja proizveo od iskona. Ja, Gospod, koji sam prvi i još isti kod posljednjega."
5 Otoci to vidješe i prepadoše se. Krajevi zemaljski zadrhtaše. Oni se približiše i dođoše.
6 Jedan je drugome pomagao i drugu je svojemu govorio: "Budi jak!"
7 Umjetnik je hrabrio zlatara; koji kleplje hrabrio je onoga, koji kuje na nakovnju. Koji govori o spajanju: "Dobro je." Klincima utvrđuje lik, da se ne prevali.
8 "Ali ti, Izraele, slugo moj, ti, Jakove, kojega sam izabrao, potomče Abrahama, prijatelja mojega,
9 Ti, kojega sam uzeo s krajeva zemlje, kojega sam pozvao iz najkrajnijega puta njezina, tebi sam rekao: 'Ti si moj sluga, tebe sam izabrao i nikada te nijesam odbacio.'
10 Ne boj se; jer sam ja s tobom, ne gledaj plašljivo naokolo; jer sam ja Bog tvoj! Ja te krijepim, ja te pomažem, ja te podupirem jakom desnicom svojom.
11 Gle, padoše svi u sramotu i porugu, koji gore u neprijateljstvu proti tebi. Uništuju se i upropašćuju, koji se bole proti tebi
12 Ne nalaziš ih više, kad ih tražiš, koji udaraju na tebe bit će kao ništa i opet ništa, koji vojuju na tebe.
13 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te držim za desnicu, koji ti govorim: "Ne boj se! Ja sam tvoj pomoćnik!
14 Ne boj se, crviću Jakovljev, ljudi Izraelovi. Ja ti pomažem", - govori Gospod - "spasitelj je tvoj Svetac Izraelov.
15 Gle, učinit ću te da budeš sprava za vršenje, nova sa zupcima mnogim. Vrći ćeš gore i satrt ćeš ih, brda ćeš obratiti u pljevu.
16 Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih razasuti, a ti ćeš se veseliti Gospodu i hvalit ćeš se Svecem Izraelovim.
17 Bijednici, siromasi traže vode, ali je nema. Od žeđi gine jezik njihov. Ja, Gospod, uslišit ću ih, ja, Bog Izraelov, neću ih ostaviti.
18 Otvorit ću rijeke na golim bregovima, izvore usred dolina. Pustinju ću obratiti u jezero vodeno, suhu zemlju u izvore vodene.
19 Napunit ću pustinju cedrima, akacijama, mirtama i maslinama, u pustari zasadit ću čemprese, brijestove i jele.
20 Oni će vidjeti i uvidjeti, opaziti i spoznati, da je to uradila ruka Gospodnja, da je to učinio Svetac Izraelov."
21 "Iznesite parnicu svoju!" veli Gospod. "Iskažite dokaže svoje!" veli kralj Jakovljev.
22 "Neka iznesu i neka nam objave, što će se dogoditi! Objavite prijašnje, kako je bilo, da mi to opazimo i spoznamo ispunjenje njegovo, ili kažite nam, što će biti unaprijed!
23 Objavite, što će biti poslije, te spoznamo, da ste bogovi! Učinite samo nešto, dobro ili zlo, da to svi diveći se vidimo!
24 Gle, vi ste ništa, djelo je vaše ništavo, i tko vas izbira, gad je."
25 "Podigao sam jednoga sa sjevera, i on je došao, od istoka sunčanoga njega, koji će zazivati ime moje, on je pogazio knezove kao blato, kao lončar, koji gazi glinu.
26 . Tko je to objavio od početka, da smo to znali, unaprijed, da smo rekli: 'Slaže se!' Ali nitko nije objavio, nitko nije izvijestio, nitko nije čuo riječi vaših,
27 Kao prvi ja sam objavio Sionu: 'Gle, oni su sada tu!' Poslao sam Jerusalemu glasnike radosti.
28 Gledam naokolo; ali nema tu nijednoga od ovih, ni jedan ne zna savjeta. Pitao sam ih, da bi mi dali odgovor:
29 Gle, svi su oni ništa, i djela su njihova ništava. Vjetar i praznina likovi su njihovi."
| Izaija (Šarić) |