Izaija (Šarić)/Glava 34.

Izvor: Wikizvor
Izaija (Šarić)

1 Dođite, narodi, da čujete, pazite, plemena, neka čuje zemlja sa stanovnicima svojim, nadzemaljski svijet i sve, što živi na njemu!

2 Jer je razgnjevljen Gospod na sve narode, razljućen na sve vojske njihove, On ih je prokleo, predao na pokolj.

3 Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla njihovih, i gore su poplavljene krvlju njihovom.

4 Proći će sva vojska nebeska. Kao knjiga savit će se nebo i sva vojska njegova pada, kao lišće s vinove koze, kao što padaju suhe smokve sa stabla smokova.

5 Kad se je opojio na nebu mač moj pun gnjeva, eto, onda pada na Edom i na narod, što je predan sudu.

6 Mokar će biti od krvi mač Gospodnji, stat će se od pretiline, od krvi janjeće i jareće, od pretiline bubrega ovnujskih, jer Gospod ima žrtveni blagdan u Bosri, veliko klanje u zemlji Edomu.

7 Bivoli navaljuju s njima i junci s jakim bikovima, zemlja će se njihova opiti od pretiline.

8 Jer će biti dan osvete Gospodnje, godina plaćanja za svađu sa Sionom.

9 Potoci će se njihovi pretvoriti u smolu, prah njegov u sumpor, zemlja će njihova postati smola goruća.

10 Ne gasi se ni danju ni noću, dim se njezin diže jednako, kroz sve naraštaje ostaje pusta, nitko ne prelazi preko nje dovijeka.

11 Pelikan i jež nastanit će se tamo, sove i gavrani prebivat će tamo, Gospod će rastegnuti preko nje uže pustoši i mjerilo praznine.

12 Od plemića njezinih nema više nijednoga, da proglasi kraljevstvo, svi će knezovi njezini iščeznuti.

13 Trnje će izniknuti u palačama njezinim, koprive i drača u gradovima njezinim, bit će prebivalište čagaljima i ležaj nojevima.

14 Tamo će se sretati mačke i psi divlji, jarci će dozivati jedan drugoga; noćna stvorenja se tamo sastaju i nalaze sebi počivalište.

15 Tamo će se gnijezditi zmija strijelanka i jaja nositi, izleći se i odmarati se u sjeni; samo tamo sastaju se jastrebovi jedan s drugim.

16 Tražite samo u knjizi Gospodnjoj i čitajte, ništa od ovoga ne fali, nijedno nije bez drugoga, jer je On to zapovjedio, osnova ih je njegova skupila.

17 On im je sam bacio ždrijeb, ruka im je njegova razdijeli zemlju odmjerivši užem. Oni će je posjedovati zauvijek, kroz sve naraštaje stanovat će u njoj.

Izaija (Šarić)