Izaija (Šarić)/Glava 35.
| Izaija (Šarić) |
1 Neka se raduje pustinja i pustoš, neka se veseli pustara i neka procvjeta kao livade šafranove!
2 Neka cvate punim cvatom jest, neka se veseli, raduje i popijeva! Krasota Libanona dat će joj se, sjaj Karmela i ravnice Šarona; oni će gledati krasotu Gospodnju, sjaj Boga našega.
3 Zato ojačajte klonule ruke i otvrdnite iznemogla koljena!
4 Recite onima, koji su duhom klonuli: "Budite jaki, ne bojte se! Evo, Bog vaš, osveta dolazi, plaća Božja, on će sam doći, da vas otkupi."
5 Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvorit će se.
6 Kao jelen skakat će tada hrom čovjek, jezik će nijemoga klicati, jer će u pustinji tada provreti vode i u pustari potoci.
7 Žedno će tlo postati jezerom, i zemlja sasušena vodenim izvorima. Gdje su čagalji stanovali u svojemu logu, izrast će trava, trska i rogoz.
8 Ondje će biti nasip i put: "zvat će se "Sveti put". Ni jedan nečist ne smije na njega stupiti; samo će njima pripadati, i nevješti neće na njemu zalutati.
9 Neće ondje biti lavova, niti će ljuta zvijer ići po njemu. Tako što neće se ondje naći, samo otkupljeni smiju ondje hoditi.
10 Otkupljeni od Gospoda vratit će se po njemu i doći će u Sion pjevajući. Glavu će njihovu obasjavati radost vječna, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bježe.
| Izaija (Šarić) |