Izaija (Šarić)/Glava 33.
| Izaija (Šarić) |
1 Teško tebi, haračlijo, koji sam nijesi još iskusio haranja, nevjerniče, koji sam nijesi još trpio nevjere! Kad prestaneš pustošiti, bit ćeš sam opustošen, kad prestaneš činiti nevjeru, činit će se i tebi nevjera.
2 Gospode, budi nam milostiv, ufamo se u tebe, budi mišica naša svako jutro, pomoć naša u nevoljno vrijeme!
3 Od jake vike pobjegoše narodi, kad ti ustaneš, plemena se rasprše.
4 Pokupit će se plijen vaš, kao što kupe skakavci, skočit će se na njega, kao što skaču skakavci.
5 Gospod je uzvišen; jer stoji u visini, On će napuniti Sion pravom i pravednošću.
6 On će biti tvrd temelj sudbini tvojoj, bit će punina spasenja, mudrosti i znanja. Strah je Gospodnji blago njegovo.
7 Eto, junaci njihovi vani viču, gorko plaču glasnici mira.
8 Pusti leže putovi, putnik ne putuje, ukinuo se savez, gradovi se slabo cijene, za ljude se ne mari.
9 Zemlja gine u žalosti, Libanon se stidi i vene; šaronska je ravnica postala kao jordanska pustara, Bašan i Karmel otresaju lišće svoje.
10 "Sada ću ustati", veli Gospod, "sada ću se uspraviti, sada ću se podignuti.
11 Idete trudni slamom i rađate samo strnjiku; naprasitost vaša proždrijet će vas kao oganj.
12 Narodi će biti kao peći krečne, izgorjet će ognjem kao trnje, posječeno.
13 Čujte, koji ste daleko, što sam učinio, spoznajte, koji ste blizu, junačko djelo moje!"
14 U Sionu dršću grješnici. Drhat spopada zlikovce. "Tko od nas može ostati kod ognja što proždire? Tko od nas može ostati kod vječne žege?"
15 Tko je pravedan i govori iskreno; tko mrzi na dobitak od nasilja; tko otresa ruku svoju da ne primi poklona; tko zatiskuje uši svoje, da ne čuje za krv; tko zatvara oči svoje, da ne vidi zla s dopadanjem:
16 Taj će stanovati na visinama, gradovi su na hridinama utočište njegovo, kruh njegov ne ponestaje, voda njegova neće nikada presušiti.
17 Kralja u sjaju njegovu gle dat ćeš, vidjet ćeš zemlju daleku.
18 Srce tvoje neka se još spomene strašnoga vremena: "Gdje je sada, koji je brojio, gdje je, koji je mjerio novce, gdje je, koji je brojio kule?"
19 Nećeš više vidjeti drskoga naroda; naroda s jezikom tepavim, nerazumljivim, koji tepa nerazumnim govorom.
20 Pogledaj na Sion, grad blagdana naših! Oči tvoje neka vide Jerusalem, sigurno mjesto, šator, koji ne putuje, kojemu se kolje nikada ne istrgava, kojemu se uža nikada ne rastrgaju.
21 Jer tamo je kod nas Gospod, Sjajni, na mjesto rijeka i širokih potoka, po njima se ne njihaju lađe s veslima, niti lađa ponosita prolazi onuda.
22 Jer je Gospod naš sudac, Gospod je nas gospodar, Gospod je naš kralj, On je, koji nas spasava.
23 Tvoja su sad uža popustila, te ne drže tvrdo jarbola, i jedra nijesu razapeta, ali će se jednoć dijeliti golem plijen, tako da će hromi učiniti obilan plijen.
24 I ni jedan stanovnik neće reći: "Stradam". Narodu što prebiva tamo, oprostit će se krivnja zlodjela.
| Izaija (Šarić) |