Izaija (Šarić)/Glava 32.
| Izaija (Šarić) |
1 Evo, pravedno će vladati kralj. Po pravdi će vladati knezovi.
2 Svaki će biti utočište od bure, zaklon od vjetra, kao potoci u suhoj pustari, kao sjena velike hridine u zemlji ispucanoj od suše.
3 Neće više biti zastrte oči onih koji vide, uši onih koji čuju, pozorno će slušati.
4 Učit će mudrost srce nerazumnih, brzo i razgovijetno govorit će jezik tepavaca.
5 Prostak neće se više zvati plemenitim, niti će se lupež zvati odličnim.
6 Jer prostak govori prostački, srce njegovo misli na zlo, radi opako i govori lažno proti Gospodu; gladnoga pušta da strada i žednome uskraćuje pilo.
7 I oružje lupeža zlo je, on misli samo na spletke, kvari siromahe govorima lažnim, i kad slabi zastupa pravo svoje.
8 Plemenit misli samo na plemenito i ustaje samo za plemenito.
9 Ustanite, žene nehajne, čujte riječi moje, kćeri bezbrižne poslušajte govor moj!
10 Samo malo dana iza jedne godine vi ćete drhtati, vi bezbrižne, jer neće biti berbe i skupljanje voća neće doći.
11 Strašite se, bezbrižne, i dršćite, bezbrižne, svucite se, skinite haljine i ostavite samo bedra zaogrnuta!
12 Tugujući udarajte se u prsa za sjajnim njivama, za rodnim čokotima,
13 Za poljem naroda mojega, koje nosi trnje i draču, jest, za svima kućama, što su bile pune radosti, za gradom, što je bio pun veselja!
14 Jer je dvor ostavljen, vreva je gradska zamukla, gora dvorska i stražara postale su rupe za dugo vremena, trkalište divljim magarcima, paša stadima.
15 Dok se ne izlije na nas duh i s visine; tada će pustinja postati a vrt, i vrt će vrijediti kao šuma.
16 Tada će pravo stanovati u pustinji i pravednost prebivati u vrtu.
17 Djelo pravednosti bit će mir i dohodak prava pokoj i sigurnost dovijeka.
18 Na mjestu mira stanovat će narod moj, u prebivalištima sigurnim, u počivalištima bezbrižnim.
19 Ali će tuča pasti, kad se sruši šuma i grad potone u dubinu.
20 Blagoslovljeni ste vi, možete sijati pokraj svih voda i puštati volove i magarce da slobodno trče!
| Izaija (Šarić) |