Izaija (Šarić)/Glava 31.
| Izaija (Šarić) |
1 Teško onima, koji su išli u Egipat da dobiju pomoć i da se oslone na ratne konje! Uzdali su se u mnoštvo bojnih kola, u silnu množinu konja, a nijesu gledali na Sveca Izraelova i nijesu ništa pitali za Gospoda.
2 Ali je i on bio mudar i navukao je nesreću i ne povuče svojih prijetnja, nego je ustao na kuću zlikovaca i na pomoć zločinaca.
3 Jest, Egipćani su ljudi, a ne Bog, konji su njihovi meso, a ne duh. Mahne li Gospod rukom svojom, posrnut će pomagač i srušit će se onaj kojemu pomaže - svi će zajedno biti uništeni.
4 Jer ovako mi reče Gospod: "Kao što lav, lavić, reži nad plijenom svojim - svu četu pastira podigli su na njega, ali se on ne plaši od vike njihove, niti se pokorava na buku njihovu - tako Gospod nad vojskama silazi u boj na goru Sion i visinu njegovu.
5 Kao ptice krilima Gospod nad vojskama Jerusalem će zaštititi i zakloniti, izbaviti i osloboditi.
6 Vratite se k onome, od kojega su tako duboko otpali sinovi Izraelovi!
7 Jer će u onaj dan svaki odbaciti srebrne i zlatne idole svoje, što vam ih ruke vaše načiniše na grijeh
8 I Asirija neće pasti od mača kojeg čovjeka, neće ga umoriti mač jednoga na zemlji i ako pobjegne od mača, mladići će njegovi postati rabotnici.
9 Kralj će njegov propasti od straha, i knezovi će njegovi ostaviti zastavu." Veli Gospod, koji ima ognjište u Sionu i peć u Jerusalemu.
| Izaija (Šarić) |