Izaija (Šarić)/Glava 30.
| Izaija (Šarić) |
1 "Teško sinovima odmetnicima - govori Gospod - , "koji svršuju osnove, što nijesu od mene i sklapaju saveze, kojih ja neću, da gomilaju grijeh na grijeh.
2 Oni silaze u Egipat ne pitajući mene, da se stave u zaštitu faraonovu i da traže utočišta u sjeni Egipta.
3 Ali će vam zaštita faraonova biti na sramotu i utočište u sjeni Egipta na porugu.
4 Knezovi su njihovi u Soanu i glasnici su njihovi došli do Hanesa.
5 Ali će se svi razočarati na narodu, koji im ne koristi ništa, koji im ne nosi ni pomoći ni koristi, nego samo razočaranje i sramotu.
6 Presuda nad velikom životinjom juga: Kroz zemlju punu nevolje i punu tjeskobe - lavica i lav približuju se njima, guje i krilati zmajevi - nose oni blago svoje na leđima magaraca, bogatstvo svoje na grbi deva k narodu, koji im ne koristi ništa.
7 Jer je prazna i ništava pomoć Egipta. Zato nazivam taj narod: Rahab - danguba.
8 "Sada dođi, napiši to na tablu za njih i ureži u mjed, da služi kao vječno svjedočanstvo za buduća vremena!
9 Jer je to narod nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi, koji neće da slušaju naputak Gospodnji.
10 Vidiocima govore: 'Nemojte vidjeti viđenja', i prorocima: 'Nemojte nam prorokovati istine, govorite nam slatke riječi, prorokujte prijevare!
11 Skrenite s pravoga puta, s prave staze zađite, pustite nas u miru sa Svecem Izraelovim!'"
12 Zato ovako veli Svetac Izraelov: "Jer odbacujete ovu riječ moju i uzdate se u opačinu i prijevaru i na to se oslanjate:
13 Zato će vam ta zlodjela biti kao odlomak što pada, a otkinuo se u visoku zidu: "najedanput iznenada padne.
14 Razbit će ih, kao što se razbija posuda zemljana, razbija se nemilice. Kad se razbije, ne nađe se ni okrnjak, da uzmeš ognja s ognjišta ili da zagrabiš vode iz studenca."
15 Jer ovako govori svemogući Gospod, Svetac Izraelov: "Ako se povratite i ostanete mirni, spasit ćete se. U miru i uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste.
16 Vi rekoste: 'Ne, nego ćemo na konjima pobjeći!' - zato ćete bježati! - 'Pojahat ćemo brze konje!' - zato će brzi konji biti vaši progonitelji!
17 Bježat će vas tisuća, kad jedan zaprijeti; kad zaprijete petorica, bježat ćete svi, dok ne budete ničemu drugome slični nego kažiput na gorskoj visini, nego zastava na humu."
18 Zato oklijeva Gospod, da vam se smiluje, i zato čeka, da vas pomiluje, jer je Gospod Bog pravde. Blagoslovljeni su svi, koji ga čekaju!
19 Jest, narode u Sionu, koji stanuješ u Jerusalemu, nećeš sveudilj plakati! On će se sigurno smilovati tebi na vapaj tvoj, on će te uslišiti, čim ga čuje.
20 Dat će vam Svemogući kruha tjeskobe i vode nevolje, ali se neće više skrivati učitelj tvoj i tvoje će oči gledati učitelja.
21 Uši će tvoje razabrati povik iza tebe: "To je put, idite njim!", ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo.
22 Tada ćete kao na nečiste gledati na posrebrene idole i na pozlaćene likove livene. Kao gad pobacat ćeš ih. "Napolje" reći ćeš im.
23 Tada će on dati dažd sjemenu tvojemu, što ga posiješ na njivi, i kruh od roda zemaljskoga bit će krepak i hraniv. U ono će vrijeme stoka tvoja pasti na paši prostranoj.
24 Volovi će i magarci, što obrađuju zemlju, jesti osoljenu zob, koja je ovijana lopatom i rešetom.
25 I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom bit će potoci brze vode. U dan pokolja silnoga, kad popadaju kule,
26 Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana biti sedam puta veća, kao svjetlost od sedam dana, u dan, kad Gospod zavije ranu narodu svojemu i iscijeli modrice, što ih je zadao.
27 Gle, ime Gospodnje dolazi ovamo iz daljine! - Gnjev njegov gori. Silno uzbuđenje njegovo. Usne su mu pune ljutine, jezik mu je oganj, što proždire.
28 Dah mu je potok što plavi i do vrata dopire, - da zavitla narode mahaljkom nesreće, da metne u čeljusti narodima uzdu, što će ih goniti da lutaju.
29 Tada ćete pjevati pjesme kao u noći, kada se slavi blagdan. Veselit ćete se od srca kao oni, koji idu, svirajući uz frulu, na goru Gospodnju, k hridini Izraelovoj.
30 Tada će Gospod pustiti, da se čuje moćni glas njegov, i pokazat će ruku svoju, koja maše s ljutim gnjevom i plamenom ognjenim, što proždire, uz buru i oluju i tuču.
31 Jer će se od glasa Gospod njega prepasti Asiriju, kad ga on udari štapom.
32 Kadgod zašumi kazneni štap, kojim Gospod udara na njega, neka se oglase bubnji i citare! Zamahnutom rukom borit će se proti njemu.
33 Jer je odavna podignuto ognjište; i za kralja je pripravljeno. Duboko i široko naslagana su drva s ognjem mnogim. Dah Gospodnji kao potok sumporni upalit će ga.
| Izaija (Šarić) |