Izaija (Šarić)/Glava 29.
| Izaija (Šarić) |
1 Teško tebi, ognjište Božje, ognjište Božje, grade, gdje je stajao David! Dajte godinu na godinu, neka se obredaju blagdani!
2 Jest, pritisnut ću ognjište Božje, i bit će lelek i jauk. On će mi postati ognjištem Božjim.
3 Jest, podignut ću tabor oko tebe, stegnut ću te kao tvrđavu i proti tebi nabacati nasip.
4 Tada ćeš duboko dolje sa zemlje ovamo govoriti, muklo ćeš iz praha ovamo govoriti, glas će tvoj sa zemlje zvučiti kao glas duha mrtvih, iz praha ćeš samo šaputati.
5 A rulja neprijatelja tvojih bit će kao sitan prah, i mnoštvo nasilnika kao pljeva, što se rasprši, i najedanput, iznenada dogodi se:
6 Od Gospoda nad vojskama doći će pohod na te gromom i trešnjom i bukom velikom, burom i vihorom i plamenom, što proždire.
7 Kao san, kao noćno viđenje bit će rulja svih naroda, koji vojuju proti ognjištu Božjemu, i svi, koji udaraju na njega i na gorske utvrde njegove, i koji ga pritiskuju.
8 Bit će, kao kad gladan sanja, da jede, a tada se probudi, i glad se njegov nije ipak utišao; kao kad žedan sanja, da pije, a tada se probudi: "i još je ipak iznemogao i žedan: tako će biti rulji svih naroda, što vojuju proti gori Sionu.
9 Pokažite se samo zapanjeni, i zapanjeni imate postati! Pokažite se samo slijepi, i slijepi imate postati! Pijani su oni, ali ne od vina i posrću, ali ne od silovita pića.
10 Jer je izlio Gospod na vas duh najdubljega sna. Oči vaše, proroke, zatvorio je i glave vaše vidioce, zastro je.
11 Tako vam je postala objava svih ovih stvari kao sadržaj knjige zapečaćene. Dadne li se jednomu, koji može čitati i kaže li se: "Čitaj to je!", on odgovori: "Ne mogu, jer je zapečaćena."
12 A pruži li se knjiga jednomu, koji ne zna čitati, i kaže li se: "Čitaj to!", on odgovori: "Ne mogu čitati."
13 Ovako govori Svemogući: "Jer mi se ovaj narod približuje samo ustima svojim i poštuje me samo usnama svojim, a srce im daleko stoji od mene, i strah njegov od mene samo je naučena ljudska zapovijed:
14 Zato ću i nadalje čudesno postupati s ovim narodom, čudesno i divno. Mudrost mudrih njegovih osramotit će se, i razumnost razumnih njegovih morat će se skriti."
15 Teško onima, koji hoće osnovu svoju duboko sakriti od Gospoda, koji čine djelo svoje u mraku i govore: "Tko nas može vidjeti i tko nas poznati?"
16 Oh, naopakosti vaša! Zar da bi glina proti lončaru mogla reći, i djelo tvorcu svojemu moglo reći: "Nije me on načinio", i zar da lonac govori lončaru: "On me ne pozna?"
17 Neće li se još doskora Libanon pretvoriti u vrt, i vrt će vrijediti kao šuma?
18 U onaj će dan gluhi čuti riječi pismene, oči slijepih vidjet će iz tame i mraka.
19 T siromasi će se beskrajno radovati u Gospodu i najmanji između ljudi veselit će se sa Sveca Izraelova.
20 Jer nema nasilnika, nestalo je podsmjevača. Istrijebljeni su svi, koji misle na zloću,
21 Svi, koji riječima svojim okrivljuju druge ljude i onome, koji pravdu govori na vratima, meću zamke, i onoga, koji je u pravu, rušiju lažju.
22 Zato govori Gospod, koji je otkupio Abrahama, ovako o kući Jakovljevoj: "Neće se više sada Jakov posramiti, i neće mu više sada lice poblijedjeti.
23 Jer kad djeca njegova vide u sredini njegovoj djelo ruku mojih, držat će svetim ime moje, za sveto ga će priznati Sveca Jakovljeva i bojat će se Boga Izraelova.
24 Koji su srca opakoga, doći će k razboritosti, i upornici će primiti nauku."
| Izaija (Šarić) |