Ištipana hartija/Knjiga prva/U mrtvoj noći
| ← Zapad sunca | Ištipana hartija Knjiga prva, U MRTVOJ NOĆI autor: Janko Polić Kamov |
U nagonu → |
U mrtvoj noći[uredi]
- U mrtvoj noći, gdje misli zuje zrakom
- plamisajuć — u noći —
- na ledna stakla, što mraz ih štrapa bijeli
- uperih svoje oči.
- I gledam, gledam, a aveti tišine
- zapodjele su kolo —
- Tihano sve je ko mrtvo, vječno nebo,
- bez oblačine, golo.
- A oči blude i gleđu — dugo gleđu
- u one slike crne
- i motre usne, što utisnute šute,
- sa kojih miso trne.
- Ušesa kočim za jedan sami trzaj
- i sve je nijemo...
- O da sam dijete, tek klonuo bih glavom
- pa tad — zadrijemo.
- A glava bukti i poletava k zidu
- da tresnem njome —
- Svet, svet je prasak — a blagosloven gospod
- u miru svome!
| Sljedeća stranica→ |