Ištipana hartija/Knjiga prva/U mrtvoj noći

← Zapad sunca

Ištipana hartija Knjiga prva, U MRTVOJ NOĆI autor: Janko Polić Kamov

U nagonu →

U mrtvoj noći

U mrtvoj noći, gdje misli zuje zrakom

plamisajuć — u noći —

na ledna stakla, što mraz ih štrapa bijeli

uperih svoje oči.

I gledam, gledam, a aveti tišine

zapodjele su kolo —

Tihano sve je ko mrtvo, vječno nebo,

bez oblačine, golo.

A oči blude i gleđu — dugo gleđu

u one slike crne

i motre usne, što utisnute šute,

sa kojih miso trne.

Ušesa kočim za jedan sami trzaj

i sve je nijemo...

O da sam dijete, tek klonuo bih glavom

pa tad — zadrijemo.

A glava bukti i poletava k zidu

da tresnem njome —

Svet, svet je prasak — a blagosloven gospod

u miru svome!

Sljedeća stranica→