Ištipana hartija/Knjiga prva/Zapad sunca

← U noći

Ištipana hartija Knjiga prva, ZAPAD SUNCA autor: Janko Polić Kamov

U mrtvoj noći →

Zapad sunca

Ode.

Ko da se skliznu glatkoj po svili

lakijem kretom.

A tamo plamen sodomskih boja,

što liznu uvis, pa ko da planu

nečiji pogled — boštva i đavla.

Ode.

A oblak jedan ko svijetla siga

i drugi dalje ko rujni koral,

pa stado cijelo ovaca bijelih,

što plamen sažga vunu im meku.

... I začas pa će nestati svjetla,

zanosa, što se u nebo baca:

nestat će čara sodomskih boja;

tek u svod noćni šuškat će usne:

ko li je ono ispio krvcu.

I trenuh okom, a tamo turnji

ko prsti neč'ji dugi i tanki

i misliš: to ih neznana ruka

u rog ispruži samome nebu!

A zemlja pišti s gladi i tmine

i plače ko da vjernik joj umrije

i crnim ruhom mota se cijela.

I njena tuga tihne sve dublje

pa s plača usne ko ludo dijete...

Sljedeća stranica→