Ištipana hartija/Knjiga prva/Po karnevalu

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mrtva Dijana Ištipana hartija Knjiga prva, PO KARNEVALU
autor: Janko Polić Kamov
S gladi


Po karnevalu[uredi]

I[uredi]

Karneval je pobjego brzijem krokom
i odn'o i mladost i smijeh.
Beskonačni psalmi... hekatompska zduha...
i vjerujte: osto je — grijeh!
Na koljena, ženo, na koljena bijela,
na kojima drhtaše blud;
studena će ploča izgrditi meso,
a klečanje stišati grud.
O pogni se dublje, ugrbi se cijela
da osjetiš čemu je put,
pa kad će se trunit komadi života,
to korbač će kidat ih ljut...
Karneval je pobjego brzijem krokom
i odn'o i mladost i smijeh.
Beskonačni psalmi... hekatompska zduha...
i vjerujte: osto je — grijeh!


II[uredi]

Naskito se Judejom buntovni prorok,
zanošljiv ko orlujski let,
a riječ mu talasaše gomile ljudske
i najposlije bilo mu — mrijet.
Pred ljubovcam onim divljokosim, crnim...
gdje trzaše majčina bol...
pred razdrtim ljudstvom od gladi i jada,
on stajaše krvav i gol.
Ispljuckana put je sad čovječja bila,
što miljaše zgnječena tud...
Ah — nekad je slobodna lijetala svijetom
i širila žarmiris svud.
Nebesa se zastrše maglama mutnim,
ukočiše aprilski zrak,
a dosada stisla nedogledno ljudstvo
i spustila mrtvi u mrak.


III[uredi]

Uzbješnjeli mozak od prevratnih misli
i opor ko podivljo hat
što nije sve snovo!... Uspjenjene mase,
gdje polaze krvni u rat...
A s prezirnih usana je sijevnuo porug
na zakon i vjeru i red...
s rastvorenih priroda izbaca ralja
svoj plameni, lavinski jed...
Atmosferom drhtaju orkanski vjetri,
u svemirski, razorni dah,
a zgrada se ogromna — staklena čaša —
uznjihana drobi u prah...
Sad klonule oči i beskrvne usne
i mlohava staračka put
sve prima — i na riječ il spružene prste
ko psetance ide u — kut.


IV[uredi]

Opustješe mehane, usnuše noći
i bezriječna prhnula strast
i mahniti zvuci sa nemirnih žica
i vulkanska pršteća strast.
Ej, pamtiš me, kćerko prelijepoga bluda,
kad srkasmo opojni mir,
Što plivaše kroz dim i razlito pivo,
kroz vascijeli bordelski pir?
A oči se sklapaju, klecaju uda...
Zar svemu je dospio kraj?
Kroz mamurluk, hropac i umornu miso
put vodi u — prorokov raj.
Karneval je pobjego brzijem krokom
i odn'o i mladost i smijeh...
Beskonačni psalmi... hekatompska zduha...
i vjerujte: osto je grijeh.



Sljedeća stranica