Ištipana hartija/Knjiga prva/Mrtva Dijana

← Krst

Ištipana hartija Knjiga prva, MRTVA DIJANA autor: Janko Polić Kamov

Po karnevalu →

Mrtva Dijana

Žalobno. Mrtvačka zvona. A sumrtvo oblačje blijedi

ko da je minula proljet — i drveće sijedi i sijedi.

Je l' smrt? Gle, trnula lišca i uvele, klonule sise...

O zbogom, koščata Dijano! i nikada, nikada više...

Kamo ti zapisci tvoji, a u njima prošasta sreća

sitnijeh noška i usna i oblastih, nervoznih pleća;

rasipna mirisom bludnim i s prozirnih, posteljnih čara

trzava kakono pogled nevino ljubavnog žara...

Žalobno. Mrtvačka zvona. O kako je misliti grko:

na tebi koliki sa mnom i rimu i zanos je srko!

Pijani, veseli druzi, o gled'te je: ovo je ona:

prate je popovske drolje i graktava, nesita zvona.

Nekada reskave gusle i ciganski akordi piana,

krvavi, štipljivi cjelov... O mrtva je, drugovi, Dijana.

Skinimo crvljivu dasku ko nekada skidasmo halje:

zadnji je pozdrav i cjelov, što Dijana na rastanku šalje.

Sljedeća stranica→