Ištipana hartija/Knjiga prva/Dan Gospodnji
Izgled
← Uskrsli Hrist | Ištipana hartija Knjiga prva, DAN GOSPODNJI autor: Janko Polić Kamov |
Nova proljet → |
Dan Gospodnji
[uredi]I
[uredi]- Tu sjedi za taj astal, pa i tu vino miri
- i muški nagon dr'ti;
- i mi smo orgij spleli, kad zaklesmo se bludit
- intelektom do smrti.
- Sve pjena, dim i prasak i žubor misli velje
- i psovka sve u jedno!
- Mi nismo nikad rekli da život znači glupost
- i živjet nije vrijedno.
- I preko tvoga uma i kujinskijeh strasti
- mi iznismo probleme —
- i strpasmo i glupost i pijanstvo i poštenje
- u socijalne sisteme.
- Pa kad ti nikne ono na razigrane usne
- što pjeva ignoransu,
- a ja ti gipkih uda na svojem svetom udu
- zahvatam svaku nijansu —
- O zatupljena kćerko iz prnjavorskih sela,
- ta ja bih tebe svijo
- i dizo u šir halje i s tvojih glupih oč'ju
- sve, sve u mah ispijo;
- i bratimio s tobom sve, što mi mladost daje,
- intelekt što mi pruža...
- Da živi život! Život!! U njemu da zaigram
- baš rolu selskog muža!
- Pa kad taj divni umnik na tvojem svetom krilu
- potraži sve probleme,
- nek mudrost onda klikće i strpa pasju ljubav
- u božanske sisteme.
II
[uredi]- I tuda treska čovjek sa nozdrvama u šir,
- zagnjurenim u piće
- il u dim, što se diže ko svetačka korona
- nad nebeštansko biće,
- il povrh pora ženskih i lakomnih praznina
- i omaštenih kosa...
- I tuda treska čovjek o gospodnjemu danu
- poraširena nosa.
- I dublje dere nosom i tiska ga i tanji
- i srče, srče, srče...
- pa širi, što mu tijesno. — A novome o danu
- tek trbusi se grče.
Sljedeća stranica→ |