Ištipana hartija/Knjiga druga/Kad izmiče ljeto
| ← Pod bijelim, ljetnim nebom | Ištipana hartija Knjiga druga, KAD IZMIČE LJETO autor: Janko Polić Kamov |
Roman → |
Kad izmiče ljeto
[uredi]I
[uredi]- Pepeo krije nebesa plavetna, bludna i masna,
- pod plahtom gustom i tvrdom sunce im raskoš ispija:
- dok tamo žarkom o stisku truni se maglica strasna,
- za ovim zastorom nujnim turobnost uda nam svija.
- Ljubav i cvijeće i cjelov! Ljubav i draga i lasna!
- Ljubav od smirne i sjaja! Ljubav od vitkijeh šija!
- Ljubav od bistrijeh oči, naivna, glupa i jasna!
- Ljubav što poput zefira prazno i milo ćarlija —
- Ode. Tamo je traž' te u kakoj vezenoj knjizi,
- što izlog resi ko djeva nevina, čista i sama,
- knjižaru kao i ocu na teret, muku i brizi.
- Mržnja se spušta i spušta... nevidno, tiho ko tama
- i onda... kašnje... kad planu i na nas nebeske luči,
- sušit će ogromnu boru od kiše, leda i — žuči.
II
[uredi]- To ide, ide u dahu — ko ono život kad niče
- iz svakog trzaja zemlje, iz struja zračnijeh žilja,
- iz grlca ptice i šturka, iz baršun' škripljive priče,
- što veze riječi od ruža, grožđa i trešnje i smilja.
- To ide, ide i ide — nit grmi, šumi il viče,
- tek dahom razmeta čula, u dušu svemira cilja
- i jednim uzdahom bljednu i lišće, čovjek i ptice,
- a mašta ciničnog mozga strši ko kosturna zbilja.
- Lišće tek ojače drhtnu i s groze zelen mu svenu:
- sušica šušti u parku ko nekad titrave halje
- i svako gleda u oku sve dublju, pospanu mrenu.
- A čovjek možda će pljunut i odmah krenuti dalje
- htijući odati prezir, kad prezret ne može veće:
- u onoj pljuvački ruga bijaše krvi moleće!!
III
[uredi]- Al jednoč valjat će svršit i ruku pružiti Smrti
- i crve pitati mesom, što život baci u smeće
- i zadnjim platiti grošom lopatu, što će da prti
- na suhar žića i misli krstove, zemlju i cvijeće.
- Bakalar svega i svega, što netko okrutan vrti
- i na njeg udarce tupe od daska ledenih meće
- i škropi neslanom vodom i psalmom glinastim dr'ti:
- jestivo smekšavši tvrdo na groblje Hristovo skreće.
- Psujmo, dok žive nam glave; psujmo, dok jezici žive,
- dok suhar kao bakalar ne daše mrtvačkoj kući,
- da sluge etične Smrti nad nama batine krive!
- Na smrtnom ležištu psujmo, pa Vjera neće ni ući:
- mrijet ćemo sami ko pseto — grobište prokleta ljeha! —
- psujući prolaznost bitka: psujući prolaznost grijeha!!!
| Sljedeća stranica→ |