Ezekiel (Šarić)/Glava 13.
Ezekiel (Šarić) |
1 Dođe mi riječ Gospodnja ovako govoreći:
2 "Sine čovječji, prorokuj proti prorocima Izraelovim, koji tu prorokuju! Reci onima, koji prorokuju iz svojega vlastitog maštanja: Čujte riječ Gospodnju!
3 Ovako govori svemogući Gospod: 'Teško ludim prorocima, koji idu za svojim vlastitim duhom, a nijesu ništa gledali!
4 Proroci su tvoji, Izraele, kao lisice u ruševinama!
5 Ne skačete u prolom i ne postavljate se u obranu kuće Izraelove, da se održi u boju u dan Gospodnji.
6 Gledaju laž i prorokuju prijevaru, kadgod navješćuju: "Govori Gospod", premda ih ne šalje Gospod. Ipak čekaju, da bi im se riječ ispunila.
7 Nijesu li varava viđenja, što ih gledate, i lažna proročanstva, što ih izričete, kad kažete: "Govori Gospod", a ja ipak nijesam govorio?'"
8 Zato ovako veli svemogući Gospod: "Jer je to, što govorite, varka, i to, što gledate, laž, zato evo mene na vas", govori svemogući Gospod.
9 "Zato će ruka moja doći na proroke, koji gledaju praznu opsjenu i prorokuju laž. Neće pripadati zajednici naroda mojega i u imenik kuće Izraelove neće biti zapisani. U zemlju Izraelovu neće doći; tada će spoznati, da sam ja svemogući Gospod,
10 Zato, jer vode narod moju zabludu, kad navješćuju spasenje, a spasenja nema, i kad narod gradi zid, oni ga pobijele krečem.
11 Reci tim bjelačima: 'Zid će pasti.' Doći će pljusak, velika će zrna buče pasti, bura će navaliti.
12 Kad onda padne zid, neće li vam se reći: 'Gdje je kreč, kojim ste ga mazali?'"
13 Zato ovako veli svemogući Gospod: "Pustit ću u gnjevu svojemu da navali bura, pljusak će pasti u srdžbi mojoj, i zrna će tuče padati u jarosti mojoj, da potre.
14 Srušit ću zid, što ga namazaste krečem. Srušit ću ga na zemlju, da će mu se otkriti temelj. On će pasti, i vi ćete s njim propasti. Tako ćete spoznati, da sam ja Gospod.
15 Jest, ja ću izvršiti gnjev svoj na zidu i na bjelačima njegovim i reći ću vam: 'Nema zida, nema bjelača njegovih,
16 Proroka Izraelovih, koji prorokuju o Jerusalemu i vide mu viđenja spasenja, a spasenja nema", govori svemogući Gospod.
17 "A ti, sine čovječji, upravi lice svoje prema kćerima naroda svojega, koje prorokuju iz svojega vlastitog maštanja! Prorokuj o njima
18 I reci: Ovako veli svemogući Gospod: 'Teško onima, koji šiju čarobne vrpce za sve ručne zglobove i prave čarobne kape za glave svakoga rasta, da love duše. Lovite mi duše naroda mojega, a držite ih za sebe u životu.
19 Skvrnite me kod naroda mojega za šaku ječma i za zalogaj kruha, kad ubijate duše, koje ne treba da umru, i držite u životu duše, koje ne treba da živu, pri čemu lažete narodu mojemu, koji rado sluša laž.
20 Zato ovako veli svemogući Gospod: 'Evo, ja ću postupati proti vašim čarobnim vrpcama, kojima lovite duše kao ptice, i poderat ću ih s ruku vaših i pustit ću kao ptice duše, koje hoćete da ulovite.
21 Poderat ću vaše čarobne kape i izbavit ću svoj narod iz vaših ruku. Neće više biti kao plijen u vašim rukama. Tako ćete spoznati, da sam ja Gospod.
22 Jer ste ožalostili lažju srce pravedniku, premda ga ja nijesam htio ožalostiti, i jer ste krijepili ruke bezbožniku, da se ne vrati sa svoga opakog puta, da ostane u životu,
23 Zato nećete više gledati varke i nećete više gatati. Ja ću izbaviti narod svoj iz vaših ruku, i vi ćete spoznati, da sam ja Gospod."
Ezekiel (Šarić) |