Ezekiel (Šarić)/Glava 14.
| Ezekiel (Šarić) |
1 Dođoše k meni neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me.
2 Tada mi dođe riječ Gospodnja ovako govoreći:
3 "Sine čovječji, ovi su se ljudi okrenuli opet k idolima i štovali gadnost i svoju prijašnju krivnju. Zar da pustim da me sad oni pitaju?
4 Zato im reci i javi im: Ovako veli svemogući Gospod: 'Svaki od kuće Izraelove, koji se je opet okrenuo k idolima svojim i štovao gadnost i svoju prijašnju krivnju, a ipak dođe k proroku, ja, Gospod, odgovorit ću mu za mnoštvo idola njegovih,
5 Da uhvatim kuću Izraelovu za srce, jer se je odvratila od mene po svakojakim idolima svojim.
6 Zato reci kući Izraelovoj: Ovako veli svemogući Gospod: 'Obratite se i okrenite se od idola svojih! Okrenite lice svoje od gadova svojih!
7 Jer svakome od kuće Izraelove i od stranaca, koji se zadržavaju u Izraelu, koji otpadne od mene i opet se okrene k idolima i štuje gadnost i svoju prijašnju krivnju, pa ipak dođe k proroku, da me upita preko njega, njemu ću ja, Gospod, sam odgovoriti.
8 Upravit ću lice svoje nasuprot takvu čovjeku i učinit ću od njega primjer i poslovicu, istrijebit ću ga iz naroda svojega. Tada ćete spoznati, da sam ja Gospod.
9 Ako li se prorok dadne zavesti i odgovori što, ja, Gospod, zaveo sam toga proroka. Ja ću pružiti ruku svoju proti njemu i istrijebit ću ga iz naroda svojega Izraela.
10 Obojica će okajati krivnju svoju. Krivnja onoga, koji pita, isto je tako velika kao krivnja prorokova.
11 Da više kuća Izraelova ne odstupi od mene i da se više ne okalja svakojakim grijehima svojim, nego da bude narod moj i ja da budem Bog njihov", govori svemogući Gospod.
12 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
13 "Sine čovječji, ako bi se koja zemlja ogriješila o mene i počinila vjerolomstvo, i ja onda pružio ruku svoju proti njoj i slomio joj štap kruha, pustio na nju glad i poubijao u njoj ljude i stoku,
14 I ako bi u njezinoj sredini bila ova tri čovjeka: "Noa, Daniel i Job, oni bi pravednošću svojom izbavili samo sebe same", govori svemogući Gospod.
15 "Iako bih pustio u zemlju divlje životinje i one je opustile, te bi postala pustinja, kojom više nitko ne bi prolazio zbog divljih životinja,
16 i ako bi se ona tri čovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja živ bio!" govori svemogući Gospod, "oni ne bi izbavili ni sinova ni kćeri; oni bi se jedino izbavili, a zemlja bi postala pustinja.
17 Ili ako bih pustio mač na onu zemlju i zapovjedio: "Mač neka prođe tu zemlju, i ako bi iz nje istrijebio ljude i životinje,
18 I ako bi se ona tri čovjeka nalazila u njezinoj sredini, tako ja živ bio!", govori svemogući Gospod. "oni ne bi izbavili ni sinova ni kćeri, nego bi se samo oni sami izbavili.
19 Ili ako bih pustio kugu u onu zemlju i gnjev svoj izlio na nju krvlju, da istrijebim u njoj ljude i stoku,
20 I ako bi se Noa, Daniel i Job nalazili u njoj, ne bi oni tako ja div bio!", govori svemogući Gospod, "izbavili ni sina ni kćeri, nego bi pravednošću svojom izbavili samo sebe same.
21 Jer ovako veli svemogući Gospod: "A ipak, ako pustim četiri zle kazne svoje: "ni, glad, divlje zvijeri i kugu na Jerusalem, da iz njega istrijebim ljude i stoku.
22 Ipak će se u njemu izbaviti jedan ostatak, sinova i kćeri izvest će se iz njega. Oni će ovamo doći k vama, i vidjet ćete put njihov i djela njihova i utješit ćete se za zlo, što sam ga pustio na Jerusalem, za sve, što sam mu učinio.
23 Oni će vas utješiti, kad vidite put njihov i djela njihova. Tako ćete spoznati, da nijesam bez uzroka učinio, što sam god učinio tome gradu", govori svemogući Gospod.
| Ezekiel (Šarić) |