Ezekiel (Šarić)/Glava 12.
| Ezekiel (Šarić) |
1 riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
2 "Sine čovječji, ti stanuješ usred roda uporna, što ima oči da vidi, a ipak ne vidi, ima uši da čuje, a ipak ne čuje. Zaista, oni su rod nepokoran.
3 Zato, sine čovječji, spremi što ti treba za put i otidi obdan na njihove oči! Putuj od jednoga mjesta do drugoga na njihove oci! Možda će razumjeti to; jer su rod nepokoran.
4 Iznesi stvari svoje kao poputninu obdan na njihove oci! Ti sam izađi uveče na njihove oči, kao što izlazi zarobljenik!
5 Na njihove oči prokopaj rupu kroza zid i prođi kroz nju!
6 Na njihove oči uzmi na ramena poputninu svoju i iznesi je po mraku! Pritom pokrij lice svoje i ne gledaj na tu zemlju, jer te činim znakom čudesnim za kuću Izraelovu."
7 Učinio sam tako, kako mi je bilo zapovjeđeno. Imovinu svoju iznio sam obdan kao putnički svežanj jednoga zarobljenika. Uveče sam prokopao rukom rupu kroza zid i izašao sam po mraku. Na plećima sam nosio svežanj svoj na njihove oči.
8 Drugoga jutra dođe mi riječ Gospodnja ovako govoreći:
9 "Sine čovječji, nije li ti rekla kuća Izraelova, rod uporni: 'što radiš tu?'
10 Navijesti im: Ovako veli svemogući Gospod: 'Na kneza se odnosi presuda Božja proti Jerusalemu i proti cijeloj kući Izraelovoj, što stanuje ondje.'
11 Ja sam za vas čudesni znak. Kako sam učinio, tako će im biti. Putovat će u progonstvo, u ropstvo.
12 Knez u sredini njihovoj uzet će svežanj na svoja pleća i izaći po mraku. Prokopat će se zid da ga iznesu. On će pokriti lice svoje, da ne vidi zemlje svojim ocima.
13 Ali ću mu razapeti mrežu svoju i uhvatit će se u zamku moju. Odvest ću ga u Babilon, u zemlju Kaldejaca Ali je neće vidjeti, a ondje će umrijeti.
14 A svu okolinu njegovu, pomoćnike njegove i sve ratne čete njegove, razasut ću u sve vjetrove i trgnut ću mač za njima.
15 Oni će spoznati, da sam ja Gospod, kad ih razaspem među narode i razagnam po zemljama.
16 Ali ću neke od njih ostaviti od mača, od gladi i od kuge, da pripovijedaju sve gadove svoje među narodima, u koje dođu, i da i ovi spoznaju, da sam ja Gospod."
17 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
18 "Sine čovječji, jedi kruh svoj u strahu i pij vodu svoju u drhtanju i žacanju!
19 Navijesti narodu u zemlji: Ovako veli svemogući Gospod o stanovnicima jerusalemskim u zemlji Izraelovoj: 'U tjeskobi će jesti kruh svoj i u očajanju će piti vodu svoju; jer će se zemlja opustošiti, ostat će bez svega, što je u njoj, zbog bezbožnosti svih stanovnika njezinih.
20 Napučeni gradovi opustjet će, i zemlja će postati pustoš. Tako ćete spoznati, da sam ja Gospod.'"
21 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
22 "Sine čovječji, kakve to prazne riječi vodite u zemlji Izraelovoj? Veli se: 'Prolaze dani, a od proročanstva nema ništa.'
23 Zato im reci: Ovako veli svemogući Gospod: 'Učinit ću kraj tim praznim riječima. Neće se one više govoriti u Izraelu.' Dapače im reci: 'Blizu su dani i riječi svih proročanstava.
24 Jer ubuduće neće više biti u kući Izraelovoj lažna viđenja i varava proročanstva.
25 Jer ja, Gospod, govorim riječ koju govorim, ispunit će se bez odvlake. Jest, u danima vašim, rode nepokorni, učinit ću da dođe riječ, a da se i ispuni, govori svemogući Gospod.
26 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
27 "Sine čovječji, eto, kuća Izraelova kaže: 'Viđenje, koje taj gleda, ispunit će se istom nakon mnogo dana; on prorokuje za daleko vrijeme.'
28 Zato im reci: Ovako veli svemogući Gospod: 'Nijedna moja riječ neće se dulje odgađati. Riječ, koju govorim, ispunit će se,'" govori svemogući Gospod.
| Ezekiel (Šarić) |