Ezekiel (Šarić)/Glava 11.
Ezekiel (Šarić) |
1 Nato me podiže duh gore i odnese me na istočna vrata hrama Gospodnjega, što gledaju na istok sunčani. Na vratima vidjeh dvadeset i pet ljudi i u sredini njihovoj ugledah Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatiju, sina Benajina, knezove naroda
2 Gospod mi leće: "Sine čovječji, to su ljudi, koji smišljaju nesreću i daju zao savjet u tom gradu,
3 Koji govore: 'Nijesu li istom nedavno posagrađene kuće? Grad je lonac, a mi smo meso.'
4 Zato prorokuj proti njima, prorokuj, sine čovječji!"
5 Tada dođe duh Gospodnji na me i reče mi: "Reci: Ovako veli Gospod: 'Tako govorite, kućo Izraelova, i znam dobro misli, što se rađaju u vama.
6 Mnoge između sebe pobiste u tom gradu i napuniste ulice njegove pobijenima.'
7 Zato ovako veli svemogući Gospod: "Od vas pobijeni, što ih poubijaste u sredini grada, oni su meso, a on je lonac. A vas ću izvesti iz sredine njegove.
8 Bojite se mača; a ja ću mač pustiti na vas, govori svemogući Gospod.
9 Izbacit ću vas iz toga grada i dat ću vas u ruke tuđincima i izvršit ću na vama kazneni sud
10 Ud mača ćete pasti. Na međi Izraelovoj sudit ću vam, i spoznat ćete, da sam ja Gospod.
11 Ovaj grad neće vam biti lonac niti ćete vi biti u njemu meso. Na međi Izraelovoj sudit ću vam.
12 Tada ćete spoznati, da sam ja Gospod, po čijim zakonima nijeste hodili i čijih zapovijedi nijeste izvršavali. Dapače ste radili po običajima neznabožačkih naroda oko vas.'"
13 Dok sam tako prorokovao, umrije Pelatija, sin Benajin. Tada padoh ničice na svoje lice, povikah u sav glas i rekoh: "Ah, svemogući Gospode, hoćeš li sasvim uništiti ostatak Izraelov?"
14 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
15 "Sine čovječji, braća tvoja, rođaci tvoji, suprognanici tvoji i sva kuća Izraelova, svi su oni, o kojima vele stanovnici jerusalemski: 'Oni su daleko od Gospoda, nama je zemlja data u posjed.'
16 Zato reci: Ovako veli svemogući Gospod: 'Jest, ja sam ih odveo u daljinu među neznabožačke narode i razasuo ih u zemlje i u zemljama, u koje su došli, postao sam im samo malo predmet svetoga štovanja.'
17 Zato reci: Ovako veli svemogući Gospod: 'Skupit ću vas iz naroda i pokupit ću vas iz zemalja, kamo ste se razasuli, i dat ću vam opet zemlju Izraelovu.'
18 Oni će doći tamo i odstranit će iz nje sve gadove i gnusobe njezine.
19 Dat ću im drugo srce i novi duh metnut ću u nutrinu njihovu. Izvadit ću iz tijela njihova kameno srce i dat ću im srce od mesa,
20 Da hode po mojim zakonima i brižno drže moje zapovijedi. Oni će biti narod moj, i ja ću biti Bog njihov.
21 A onima, kojima srce ostaje privrženo gnusobama i gadovima idolskim, platit ću njihov put na njihovu tijelu," govori svemogući Gospod.
22 Nato zamahnuše kerubini krilima svojim, i točkovi su potrčali uz njih. Ozgo nad njima stolovala je slava Boga Izraelova.
23 I podiže se slava Gospodnja iz područja grada i stade na goli, koja leži na istoku grada.
24 A mene podiže duh gore i odnese me u viđenju duhom Božjim natrag u Kaldejsku k prognanicima. Viđenje, koje sam bio gledao, iščeznu mi.
25 Ja iskazah prognanicima sve riječi Gospodnje, što ih on bio objavio viđenjem.
Ezekiel (Šarić) |