Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 10.

Izvor: Wikizvor
Druga knjiga o kraljevima (Šarić)


1 Kako je u Samariji još bilo sedamdeset kraljevića iz obitelji Ahabove, upravi Jehu pismo u Samariju glavarima gradskim, starješinama i odgojiteljima kraljevića iz obitelji Ahabove s ovim sadržajem:

2 "Čim ovo pismo dođe vama koji ste postavljeni nad kraljevićima iz obitelji gospodara svojega i nad kolima i konjima, nad tvrđavama i oružjem,

3 Izaberite sebi najboljega i najvaljanijega kraljevića iz obitelji Gospodara svojega, postavite ga na prijestolje oca njegova i borite se za kuću gospodara svojega!"

4 Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: "Kad mu dva kralja ne mogoše odoljeti, kako ćemo mi moći?"

5 I predstojnik palače, glavar gradski, starješine i odgojitelji poslaše k Jehuu ovu vijest: "Mi smo sluge tvoje i činit ćemo sve, što nam zapovjediš. Nećemo nikoga postavljati kraljem. Čini, što ti je volja!"

6 A on im upravi drugo pismo s ovim sadržajem: "Kad držite s menom i hoćete da mi budete poslušni, uzmite glave kraljevića iz obitelji gospodara svojega i dođite s tim k meni sutra u ovo doba u Jezreel!" Kraljevići, sedamdeset ih, bili su kod najodličnijih u gradu, koji su ih odgajali.

7 Čim dođe njima to pismo, uzeše kraljeviće i poklaše ih svih sedamdeset. Glave njihove metnuše u košare i poslaše mu ih u Jezreel.

8 Kad dođe glasnik i javi mu, da su donijeli glave kraljevića, zapovjedi on: "Složite ih do sutra na vratima u dvije gomile!"

9 Idućega jutra izađe on, stupi pred sav narod i reče: "Vi ste bez krivnje. Znate, da sam ja bio, koji sam se pobunio proti gospodaru svojemu i ubio ga. Ali tko je pobio sve ove?

10 Znate dakle, da nije ostala neispunjena nijedna prijetnja Gospodnja, koju izreče Gospod nad kućom Ahabovom. Gospod je samo izveo, što je navijestio preko svojega sluge Ilije."

11 Potom dade Jehu pobiti sve, koji su još bili ostali u Jezreelu od kuće Ahabove, sve njezine velikaše, pouzdanike i svećenike. Ne dade da ostane od njih ni jedan jedini.

12 Onda se podiže Jehu i Pođe dalje u Samariju. Kad je na putu bio kod kolibe pastirske,

13 Naiđe na rođake Ahazije, kralja Judina. On ih upita, tko su. Oni odgovoriše: "Mi smo rođaci Ahazijini i dođosmo da posjetimo kraljeviće i sinove kraljice matere."

14 On zapovjedi: "Pohvatajte ih žive!" Pohvataše ih žive i poklaše ih, četrdeset i dvojicu na jami kod kolibe pastirske. Ne ostaviše ni jednoga jedinog od njih.

15 Kad je odatle pošao dalje, sastade se s Jonadabom, sinom Rekabovim, koji mu izađe u susret. On ga pozdravi i upita ga: "Je li ti srce iskreno kao što je moje prema tebi" Jonadab odgovori: "Jest, posve sigurno! Daj mi ruku svoju!" On mu dade ruku, uze ga k sebi u kola

16 I reče: "Hajde s menom i veseli se revnosti mojoj za Gospoda!" I odvezoše ga na njegovim kolima.

17 Kad dođe u Samariju, dade poubijati sve, koji su bili još ostali u Samariji od obitelji Ahabove, dok je svu ne istrijebi po riječi, koju je bio Gospod rekao Iliji.

18 Potom skupi Jehu sav narod i reče im: "Ahab je odveć malo štovanja iskazao baalu. Jehu će mu služiti revnije.

19 Zato dozovite mi sve proroke baalove, sve sluge njegove i svećenike njegove! Nijedan ne smije izostati, jer veliku žrtvenu svečanost hoću da priredim u čast baalu. Tko izostane, neće dulje ostati u životu!" Jehu je radio tako iz prijevare, da uništi štovatelje baalove.

20 Tada zapovjedi Jehu: "Oglasite na čast baalu svečanu skupštinu!" I oglasiše je.

21 Po svemu Izraelu posla Jehu, te dođoše svi štovatelji baalovi, i ne izosta ni jedan da ne dođe. Kad su bili unišli u hram baalov, bio je hram baalov pun od jednoga kraja do drugoga.

22 Tada zapovjedi upravitelju riznice, neka iznese haljine svima štovateljima baalovim. I iznese im haljine.

23 Zatim uđe Jehu s Jonadabom, sinom Rekabovim, u hram baalov i reče štovateljima baalovim: "Pripazite dobro na to, da ovdje među vama ne bude koji štovatelj Gospodnji, nego samo štovatelji baalovi!"

24 I oni dođoše da prirede žrtve zaklanice i paljenice. A Jehu je bio vani namjestio osamdeset ljudi i rekao: "Tko pusti da uteče jedan od ovih ljudi, što vam ih predajem u ruke, taj jamči za to svojim životom."

25 Kad se je bilo gotovo s priredbom žrtve paljenice, zapovjedi Jehu vojnicima i tjelesnim stražarima: "Ustanite, pobijte ih! Nijedan ne smije umaći!" I pobiše ih vojnici i tjelesni stražari mačem, pobacaše ih van, provališe u svetište hrama baalova,

26 Izbaciše likove iz hrama baalova i spališe ih

27 Tada razrušiše kamene stupove baalove, srušiše hram baalov i od njega načiniše zahode, što postoje do današnjega dana.

28 Tako istrijebi Jehu službu baalovu iz Izraela.

29 Ali od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koji je ovaj bio naveo Izraela, ne odstupi ni Jehu, naime od zlatnih telaca, što su bili u Betelu i Danu.

30 Doduše bio je Gospod dao javiti Jehui; Jer si revno isvršio što mi je po volji i jer si učinio s kućom Ahabom sve, što mi je bilo u srcu, zato će potomci tvoji do u četvrto koljeno sjediti na prijestolju Izraelovu."

31 Ipak se nije trudio Jehu da svim srcem hodi po zakonu Gospoda, Boga Izraelova. On ne odstupi od grijeha Jeroboamova, na koji je ovaj bio naveo Izraela.

32 U ono vrijeme poče Gospod otkidati dijelove zemlje od Izraela, jer ga Hazael pobi po svim međama izraelskim

33 Istočno od Jordana, svu zemlju Gilead, naime Gad, Ruben i Manaseh. Od Aroera, što leži na Arnonu, i Gilead i Bašan.

34 Ostala povijest Jehuova sva njegova djela i sve njegove pobjede, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.

35 Kad je Jehu bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joahaz postade kralj mjesto njega.

36 Vladao je Jehu u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.


Druga knjiga o kraljevima (Šarić)