Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 9.

Izvor: Wikizvor
Druga knjiga o kraljevima (Šarić)


1 Prorok Elišej dozva k sebi jednoga između učenika proročkih i zapovjedi mu: "Opaši sebi bedra, uzmi ovu uljanicu sam sobom, pa idi u Ramot Gilead!

2 Kad dođeš tamo, raspitaj ondje za Jehua, sina Jošafata, sina Nimšijeva! Otidi tamo, izvedi ga između drugova njegovih i uvedi ga u najtajniju sobu!

3 Uzmi onda uljanicu, izlij mu je na glavu i reci: Ovako veli Gospod, pomazujem te ovim za kralja nad Izraelom. Tada otvori vrata i bježi odmah!"

4 Mladić - mladi čovjek bio je prorok - otide dakle u Ramot Gilead.

5 Kad dođe tamo, upravo su sjedili skupa zapovjednici vojske. On reče: "Imam nalog za tebe, zapovjedniče!" Jehu upita: "Za koga između svih nas?" On odgovori: "Za tebe, zapovjedniče!"

6 Tada se on diže i uđe u kuću. I onaj mu izli ulje na glavu i reče mu: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Pomazujem te za kralja nad narodom Gospodnjim, nad Izraelom.

7 Ti imaš istrijebiti kuću Ahaba, gospodara svojega. Tako hoću da osvetim na Jezebeli krv sluga svojih, proroka, i krv svih sluga Gospodnjih.

8 Sva će kuća Ahabova izginuti. Od rođaka Ahabovih iskorijenit ću sve, Što je muškoga roda, dorasle i nedorasle u Izraelu.

9 Učinit ću s kućom Ahabovom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kućom Baaše, sina Ahijina.

10 Jezebelu će prožderati psi u polju jezreelskom, i nitko je neće pokopati." Potom otvori vrata i pobježe.

11 Kad Jehu izađe k slugama gospodara svojega, zapitaše ga oni: "Je li dobro? Zašto je došao taj smetenjak k tebi?" On im odgovori: "Znate čovjeka i riječ njegovu."

12 A oni povikaše: "To su izgovori! Daj nam odgovor!" On reče: "Tako i tako govorio mi je, naime: Ovako veli Gospod: Ja te pomazah za kralja nad Izraelom."

13 Odmah uzeše svi plašteve svoje, metnuše mu ih pred noge na gole stepenice, zatrubiše u trube i povikaše: "Jehu je kralj!"

14 Tako se pobuni Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, proti Joramu. Joram je bio branio Ramot Gilead sa svim Izraelom proti Hazaelu, kralju sirijskomu.

15 Tada se je bio vratio kralj Joram, da se liječi u Jezreelu od rana, što su mu ih bili zadali Sirijci u njegovu boju proti Hazaelu, kralju sirijskomu. A Jehu reče: "Ako vam je pravo, neka nitko ne ostavlja grada potajno, da javi u Jezreel!"

16 Tada Jehu sjede na kola i odveze se u Jezreel, jer je tamo ležao Joram bolestan, i Ahazija, kralj Judin, bio je tamo došao, da posjeti Jorama.

17 I kad stražar, koji je stajao na kuli u Jezreelu, ugleda četu Jehua gdje dolazi, javi: "Vidim četu gdje dolazi." Joram zapovjedi: "Uzmi konjanika, pošlji ga u susret njima, neka zapita, dolaze li u mirnoj namjeri!"

18 Konjanik odjaha dakle na susret njemu i reče: "Kralj pita, dolazite li u mirnoj namjeri." A Jehu mu reče: "Što je tebi briga dolazim li u mirnoj namjeri? Okreni se i hajde za mnom!" Tada javi stražar: "Glasnik je stigao k njima, all se ne vraća."

19 I posla drugoga konjanika. Kad dođe k njima, reče: Kralj pita, dolazite li u mirnoj namjeri?" A Jehu odgovori: "Što je tebi briga, dolazim li ja u mirnoj namjeri? Okreni se i hajde za mnom!"

20 Stražar javi: "Glasnik je stigao k njima, ali se više ne vraća. Vožnja je kao vožnja Jehua, unuka Nimšijeva; jer vozi ovamo kao pomaman."

21 I zapovjedi Joram, da upregnu. I upregoše u kola njegova, i Joram, kralj Izraelov, i Ahazija, kralj Judin, izvezoše se van, svaki na svojim kolima. Oni se odvezoše u susret Jehui i sastadoše se s njim na njivi Jezreelca Nabota.

22 I kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Dolaziš li u mirnoj namjeri, Jehu?" On odgovori: "Kako da dolazim u mirnoj namjeni, kad još uvijek traju idolopoklonstva matere tvoje Jezebele i mnoga čaranja njezina!"

23 Tada okrenu Joram i pobježe. Ahazija doviknu: "Izdaja, Ahazija!"

24 Ali Jehu nategnu luk i ustrijeli Jorama među pleća, tako da mu strijela prođe kroz srce, te pade u kolima svojim.

25 Tada zapovjedi Jehu svojemu zapovjedniku Bidkaru: "Uzmi i baci ga na njivu Jezreelca Nabota! Spomeni se, kako smo nas dvojica jahali za njegovim ocem Ahabom, a Gospod izreče proti njemu ovo:

26 Zaista, kako sam jučer vidio krv Nabotovu i krv sinova njegovih, kaže Gospod, tako ću ti sigurno platiti na ovoj njivi, kaže Gospod Uzmi i baci ga sad na tu njivu, kao što je unaprijed rekao Gospod!"

27 Kad to vidje Ahazija, kralj Judin, pobježe prema Bet Haganu. Ali ga potjera Jehu i povika: "Ubijte i njega!" Raniše ga u kolima na brdu Guru kod Ibleama. Ali umače u Megido. Tamo umrije.

28 Sluge njegove odvezoše ga u kolima u Jerusalem i pokopaše ga kod otaca njegovih u grobnici njegovoj u gradu Davidovu.

29 U jedanaestoj godini kraljevanja Jorama, sina Ahabova, bio je Ahazija postao kralj nad Judom.

30 Jehu je bio međutim došao u Jezreel. Kad je to čula Jezebela, namaza sebi oči, nakiti glavu svoju, i gledala je van s prozora.

31 Kad je Jehu ulazio na vrata, povika ona: "Je li dobro prošao Zimri, ubojica gospodara svojega?"

32 Jehu pogleda na prozor i upita: "Tko je s menom, tko." Tada pogledaše u njega dva ili tri dvoranina.

33 Njima on doviknu: "Bacite je dolje!" I baciše je. Krv njezina poprska zid i konje, i ovi je izgaziše.

34 Kad je on onda bio unišao i jeo i pio, zapovjedi: "Vidite onu prokletnicu i pokopajte je; Jer je kći kraljeva!"

35 Kad su otišli da je pokopaju, nađoše od nje samo još lubanju, noge i ruke.

36 Dođoše natrag i javiše mu. On reče: "Tako glasi riječ Gospodnja, koju je rekao preko svojega sluge Ilije, Tišbićanina: "U polju jezreelskom prožderat će psi meso Jezebelino.

37 Truplo Jezebelino bit će kao gnoj u polju jezreelskom, tako da se više ne može reći: "To je Jezebela!"


Druga knjiga o kraljevima (Šarić)