Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 11.
| Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |
1 Kad je Atalija, mati Ahazijina, doznala, da je sin njezin mrtav, odluči da pobije svu obitelj kraljevsku.
2 Ali Jošeba, kći kralja Jorama, sestra Ahazijina, uze Joaša, sina Ahazijina, ukrade ga između kraljevića, što su imali biti pobijeni, i donese ga s dojkinjom njegovom u ložnicu. Tako ga skriše od Atalije, tako da umače smrti.
3 On ostade šest godina skriven kod nje u hramu Gospodnjem, a Atalija je vladala u zemlji.
4 U sedmoj godini dade Jehojada poslati po stotnike, tjelesne stražare i vojnike i uvesti ih k sebi u hram Gospodnji. Tada se dogovori s njima i zakle ih u hramu Gospodnjem. Nato im pokaza sina kraljeva.
5 I dade im ovaj naputak: "Vi imate ovako učiniti: "Vas trećina, koji odlazite u subotu i preuzimate stražu u palači kraljevskoj,
6 I druga trećina na vratima Sur i posljednja trećina na vratima iza vojnika, koji ste imali stražu kod palače,
7 Nadalje obadva druga dijela vas, ukratko svi, koji dolaze u subotu i drže stražu u hramu Gospodnjem kod kralja,
8 Vi se imate svi okupiti oko kralja, svaki s oružjem u ruci. Tko navali među vrste, neka se pogubi! Tako imate pratiti kralja, kada dolazi i kada odlazi."
9 Stotnici učiniše točno tako, kako im je bio naredio svećenik Jehojada. Svaki uze svoje ljude, one, koji odlaze u subotu, i one koji dolaze u subotu k svećeniku Jehojadi.
10 Svećenik dade stotnicima koplja i štitove, što su bili pripadali kralju Davidu i što su se nalazili u hramu Gospodnjem.
11 Izakako su se bili unaokolo namjestili vojnici, svaki s oružjem u ruci, od južne strane hrama do sjeverne strane hrama između žrtvenika i hrama, gdje je bio kralj.
12 Izvede on sina kraljeva i metnu na njega zlatni vijenac i svjedočanstvo. Tako ga učiniše kraljem, pomazaše ga i pljeskajući rukama povikaše: "živio kralj!"
13 Kad je Atalija čula viku vojnika i naroda, dođe k narodu u hram Gospodnji.
14 Ovdje vidje kralja gdje po običaju stoji na prijestolju i uz kralja stotnike i vojnike, a sav se narod radovao i trubio u trube. Tada razdrije Atalija haljine svoje i povika: "Izdaja, izdaja!"
15 A svećenik Jehojada zapovjedi stotnicima, zapovjednicima četa: "Izvedite je između vrsta iz hrama! Tko pođe za njom, toga pogubite mačem!" Svećenik je naime bio naredio, neka se ona ne pogubi u hramu Gospodnjem.
16 Načiniše joj mjesto, i kad je došla na put, što je bio određen za konje na ulazu u palaču kraljevsku, tamo je ubiše.
17 Nato Jehojada sklopi savez između Gospoda, kralja i naroda, da će naime narod biti Gospodnji, također između kralja i naroda.
18 Sav narod otide u hram baalov i razori ga. Njegove žrtvenike i likove razrušiše posve i ubiše baalova svećenika Matana pred žrtvenicima. Potom svećenik namjesti stražu kod hrama Gospodnjega.
19 I pusti da krenu stotnici, tjelesne straže, vojnici i sav narod. Izvedoše kralja iz hrama Gospodnjega i pođoše kroz vrata vojnička u palaču kraljevsku. Tamo on sjede na kraljevsko prijestolje.
20 Sav narod u zemlji radovao se je, i grad ostade miran. A Ataliju su bili mačem ubili kod kraljevske palače.
21 Joašu je bilo sedam godina, kad se je uspeo na prijestolje.
| Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |