Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 6.
← Glava 5.
|
Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
Glava 7. →
|
1 Tada reče Salomon: "Gospod je rekao, da će stanovati u mraku.
2 I ja sagradih tebi kuću za stan, mjesto da u njemu stanuješ na vječna vremena."
3 Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu narodnu zajednicu sinova Izraelovih, a sva je zajednica sinova Izraelovih stajala.
4 On reče: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji je eto zaista ispunio obećanje, što ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu, kad je rekao:
5 Od vremena, kad sam izveo iz Egipta svoj narod Izraela, ne izabrah grada ni iz kojega plemena Izraelova, da se tamo sagradi hram, u kojem da stanuje ime moje. I nikoga ne izabrah, da bi vladao nad mojim narodom Izraelom.
6 'Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.'
7 I bio je doduše naumio moj otac David da sagradi hram imenu Gospoda, Boga Izraelova.
8 Ali Gospod reče mojemu ocu Davidu: "Da kaniš sagraditi hram imenu mojemu, dobro si učinio, što si to naumio.
9 'Ali ti nećeš ti sagraditi toga hrama, nego sin tvoj, koji će ti se roditi, on će sagraditi hram imenu mojemu.'
10 I eto Gospod ispuni obećanje, što ga je dao: "ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na prijestolje Izraelovo, kako to obeća Gospod, i sagradih hram imenu Gospoda, Boga Izraelova
11 Ja tamo namjestih kovčeg, l kojem je savez Gospodnji, što ga je sklopio sa sinovima Izraelovim."
12 Potom stupi Salomon pred svom zajednicom Izraelovom pred žrtvenik Gospodnji i raširi ruke svoje.
13 Salomon je naime bio dao načiniti podnožje od mjedi i metnuo ga nasred trijema hramskoga, pet lakata dugo, pet široko i tri visoko. I stade na njega i klekne na koljena pred svom zajednicom Izraelovom, raširi ruke svoje prema nebu
14 I pomoli se: "Gospode, Bože Izraelov! Niti jedan bog u nebu gore i na zemlji dolje nije ti jednak: savez i milost čuvaš ti slugama svojim, koji hode pred tobom čitavim srcem.
15 Ti si slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, ispunio, što si mu bio obećao. Što si obrekao ustima svojim, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan.
16 A sada, Gospode, Bože Izraelov, drži slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, i obećanje, što si mu ga dao, kad si rekao: Koliko je do mene, neće ti nikada nestati čovjeka, koji bi sjedio na prijestolju Izraelovu! Samo moraju potomci tvoji ponašanje svoje tako urediti, da bude po zakonu mojemu, kao što si ti hodio preda mnom.
17 Sada dakle, Gospode, Bože Izraelov, daj da se obistini obećanje tvoje, što si ga dao svojemu slugi Davidu!
18 A hoće li doista Bog stanovati na zemlji među ljudima? Eto, nebo i nebesa najviša ne mogu te obuhvatiti - koliko manje ova kuća, koju sagradih!
19 Ali obazri se na molitvu sluge svojega i na vapaj njegov, Gospode, Bože moj: Čuj zaziv i molitvu, koju upravlja tebi sluga tvoj!
20 Daj da oči tvoje budu otvorene nad ovom kućom dan i noć, nad mjestom, za koje si obećao: "Moje ime tamo će stanovati! Čuj molitvu, koju će na ovom mjestu obavljati sluga tvoj!
21 Čuj vapaj sluge svojega i naroda svojega Izraela, kadgod se mole na ovom mjestu! Usliši ga na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, u nebu, usliši ga i oprosti!
22 Ako se netko ogriješi o bližnjega svojega i njemu se naloži zakletva, kojom se ima zakleti, i on se pokaže sa zakletvom pred tvojim žrtvenikom u ovoj kući,
23 Onda ti čuj u nebu i zahvati i pribavi pravicu slugama svojim: Krivca odsudi obraćajući njegova djela na njegovu glavu, a nedužnoga oslobodi postupajući s njim po nedužnosti njegovoj!
24 Ako toj narod Izrael bude potučen od neprijatelja, jer se je ogriješio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi ime tvoje i u ovoj se kući moli i vapije k tebi,
25 Onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojemu narodu Izraelu i dovedi ih natrag u zemlju, koju si dao ocima njihovim!
26 Ako se je zatvorilo nebo, tako da ne pada dažd, jer su se ogriješili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu i slave ime tvoje i obrate se od grijeha svojih, jer si ih ponizio,
27 Onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe slugama svojim i svojemu narodu Izraelu, upravi ih na pravi put, kojim da idu, i pusti dažd na zemlju svoju, koju si dao narodu svojemu u baštinu!
28 Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, suša i medljika, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi kakvogod zlo ili bolest:
29 Svaku molitvu, svaki vapaj, što tada kojigod ili sav tvoj narod Izrael izgovori, ako svaki osjeća bol u srcu svojem i raširi ruke prema ovoj kući,
30 Onda ti to čuj u nebu na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, i oprosti i podaj svakome po svemu životu njegovu, jer ti znaš srce njegovo, jer ti jedini prozireš srce sve djece čovječje,
31 Da te se uvijek boje i hode putovima tvojim, doklegod živu u zemlji, koju si dao ocima našim.
32 Ali i stranca, koji ne pripada tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje dođe radi tvojega svetog imena i radi tvoje jake ruke i mišice tvoje podignute - kad on dakle dođe i pomoli se u ovoj kući,
33 Onda ga ti čuj u nebu na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, i učini sve, za što te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju ime tvoje, da te štuju kao tvoj narod Izrael i da doznaju, da je ovaj hram, što ti ga sagradih, prozvan po imenu tvojem!
34 Ako narod tvoj izađe na vojsku proti svojim neprijateljima putem, kojim ga pošlješ, i pomoli se tebi prema ovome gradu, koji se izabrao, prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu,
35 Onda ti čuj u nebu molitvu njegovu i vapaj njegov i podaj mu pobjedu!
36 Ako su se ogriješili o tebe - jer nema čovjeka, koji ne griješi - i ti se rasrdiš na njih i predaš ih neprijatelju, tako da ih tlačitelji njihovi zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku, daleko ili blizu,
37 I ako se tada oni dozovu u zemlji, gdje su zarobljeni, i obrate se i zavapiju k tebi u zemlji sužanjstva svojega i priznaju: "Sagriješismo i zlo učinismo, bezbožni smo bili;
38 Ako se dakle svim srcem i svom dušom obrate k tebi u zemlji neprijatelja svojih, koji ih odvedoše, i pomole se prema zemlji, koju si dao ocima njihovim, prema gradu, koji si izabrao, i prema hramu, koji sam sagradio imenu tvojemu,
39 Onda ti usliši njihovu molitvu i vapaj njihov u nebu na mjestu, gdje sjediš na prijestolju, i pribavi im pravicu! Oprosti tada narodu svojemu, što je sagriješio proti tebi!
40 Tako, Boje moj, neka budu oči tvoje otvorene i uši tvoje prignute na molitvu na ovom mjestu!
41 I tako, Gospode, Bože moj, podigni se prema počivalištu svojemu, ti sam i silni kovčeg tvoj! Neka su svećenici tvoji, Gospode, Bože moj, obučeni u spasenje, i pobožnici tvoji neka se obraduju u sreći!
42 Gospode, Bože moj, ne odbaci pomazanika svojega! Spomeni se onih milosti, što si ih obećao svojemu slugi Davidu!"
← Glava 5.
|
Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
Glava 7. →
|