Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 5.

¹ Kad su bili svršeni svi radovi, što ih dade kralj Salomon izvesti za hram Gospodnji, dade Salomon unijeti i posvećene darove svojega oca Davida. Srebro i zlato i sudove stavi u riznicu hrama Božjega.

² Tada skupi Salomon starješine Izraelove i sve glavare plemenske, knezove porodica izraelskih, u Jerusalem, da se prenese kovčeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, to jest Siona.

³ I tako se skupiše kod kralja svi ljudi Izraelovi na blagdan, koji biva u sedmom mjesecu.

⁴ Kad su se bile sastale sve starješine Izraelove, podigoše Leviti kovčeg

⁵ prenesoše kovčeg, šator svjedočanstva i sve suđe sveto, što je bilo u šatoru. Svećenici, Leviti prenesoše ga.

⁶ Pritom žrtvova kralj Salomon i sva zajednica Izraelova, što se bila našla kod njega, pred kovčegom toliko ovaca i goveda, da ih se zbog njihova mnoštva nije moglo izbrojiti niti proračunati.

⁷ Tada unesoše svećenici kovčeg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto u zadnjem prostoru hrama, u Svetinji nad svetinjama, pod krila kerubina.

⁸ Kerubini su naime držali krila raširena nad mjestom, gdje je stajao kovčeg. Tako pokriše kerubini kovčeg i motke njegove odozgo.

⁹ Motke su bile tako duge, da su se krajevi motki od kovčega vidjeli u svetištu pred zadnjim prostorom. Ali se dalje nijesu vidjeli. Ostadoše ondje do današnjega dana.

¹⁰ U kovčegu su bile samo dvije ploče kamene, što ih je bio u njega metnuo Mojsije na Horebu, kad Gospod sklopi savez sa sinovima Izraelovim, pošto izađoše iz zemlje egipatske.

¹¹ I ostaviše svi svećenici svetište. Svi svećenici, koji se nađoše, bili su se naime posvetili bez obzira na redove.

¹² Levitski pjevači svi, Asaf, Heman, Jedutun uz svoje sinove i drugove stajali su obučeni u bez s cimbalima, harfama i citarama istočno od žrtvenika i s njima sto i dvadeset svećenika, koji su trubili u trube.

¹³ Trubači i pjevači bili su morali u isto vrijeme i jednim glasom početi da slave Gospoda i da ga hvale. I čim odjeknuše trube i cimbali i ostala glazbala i hvalospjev Gospodu "Jer je dobrostiv, i vječno traje milost njegova", tada se napuni oblaka hram, kuća Gospodnja.

¹⁴ Svećenici nijesu mogli radi oblaka pristupiti, da vrše svoju službu, jer slava Gospodnja napuni kuću Božju.

← Glava 4.

Druga knjiga ljetopisa (Šarić)

Glava 6. →