Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 7.

¹ Kad svrši Salomon molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i žrtve zaklanice, i slava Gospodnja napuni hram.

² Svećenici nijesu više mogli stupiti u hram Gospodnji, jer je slava Gospodnja napunila hram Gospodnji.

³ Kad svi sinovi Izraelovi vidješe, kako oganj i slava Gospodnja siđoše na hram, prignuše se licem k zemlji na kameni pod, pokloniše se Gospodu i slavili su ga: "Dobrostiv je on, i vječno traje milost njegova."

⁴ Tada prinesoše kralj i sav narod žrtve zaklanice pred Gospodom,

⁵ I to kao žrtvu zaklanicu žrtvova kralj Salomon dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca. Tako posvetiše hram Božji kralj i sav narod.

⁶ Svećenici su stajali na mjestima svojim, tako isto Leviti s glazbalima Gospodnjim, što ih je bio dao načiniti kralj David, da pjevaju Gospodu hvalospjev "Vječno traje dobrota njegova"; i kad mu je David dao pjevati hvalu službom njihovom, a svećenici trubili u trube pred njima, sav je Izrael stajao.

⁷ I srednji dio trijema pred hramom Gospodnjim posveti Salomon, jer tamo prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava mirotvornih, Na žrtvenik naime mjedeni, što ga je bio dao načiniti Salomon, nijesu mogle stati žrtve paljenice i prinosi i pretilina.

⁸ Tako proslavi tada Salomon blagdan sedam dana i sav Izrael s njim, skup velik, od ulaska u Hamat do potoka egipatskoga.

⁹ U osmi dan održaše svečanu skupštinu; jer su posvetu žrtvenika bili obavljali sedam dana. Blagdan je bio trajao sedam dana.

¹⁰ Dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca otpusti on narod kućama njihovim; a bili su radosni i dobre volje radi svega dobra, što ga je bio Gospod iskazao Davidu, Salomonu i svojemu narodu Izraelu.

¹¹ Kad je Salomon bio dovršio hram Gospodnji i palaču kraljevsku i sve priveo kraju, što je htio da izvede u hramu Gospodnjem i u palači svojoj,

¹² Javi se Gospod noću Salomonu i reče mu: "Uslišio sam molitvu tvoju i izabrao sam to mjesto, da mi bude mjesto za žrtve.

¹³ Ako zatvorim nebo, tako da ne pada dažd, ili ako pošljem skakavce, da popasu zemlju, ili ako pustim kugu među narod svoj,

¹⁴ I tada se narod moj, koji je nazvan po mojemu imenu, ponizi i pomoli se i potraži moje ime i povrati se od zlih putova svojih, onda ću ih ja uslišiti u nebu, oprostit ću im grijehe njihove i spasit ću zemlju njihovu.

¹⁵ Oči moje bit će sad otvorene i uši moje pripazit će na molitvu na tom mjestu.

¹⁶ Izabrao sam eto taj hram i posvetio ga. Zato će ime moje tu uvijek prebivati i oči moje i srce moje tu će vazda boraviti.

¹⁷ I ako ti uzideš preda mnom onako, kako je išao tvoj otac David, tako da činiš sve, što sam ti zapovjedio, i držiš moje zakone i odredbe.

¹⁸ Tada ću prijestolje kraljevstva tvojega utvrditi, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu, kad sam rekao: "Nikada ti neće nestati čovjeka, koji vlada nad Izraelom.

¹⁹ Ali ako se vi odvratite od mene i ne uzdržite mojih zapovijedi i uredaba, na koje sam vas obvezao, nego služite drugim bogovima i njima se klanjate,

²⁰ Tada ću istrijebiti Izraela iz zemlje, koju sam im dao, i hram, što sam ga posvetio imenu svojemu, odbacit ću od lica svojega, i učinit ću od njega ruglo i podsmijeh kod svih naroda.

²¹ I hram ovaj koliko bio uzvišen, tkogod prođe pokraj njega, zaprepastit će se. I kad zapitaju: Zašto je Gospod tako što učinio ovoj zemlji i ovome hramu?

²² Odgovorit će se: Oni su ostavili Gospoda, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se k tuđim bogovima, njima se klanjali i služili im. Zato je on pustio na njih svu tu nesreću."

← Glava 6.

Druga knjiga ljetopisa (Šarić)

Glava 8. →