Druga Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 2.

¹ Nato upita David Gospoda: "Imam li otići u koji grad Judin?" Gospod mu odgovori: "Otidi!" David upita dalje: "Kamo da otidem?" Odgovori mu "U Hebron."

² I David otide onamo s obadvije žene svoje, Ahinoamom iz Jezreela i Abigailom, ženom Nabalovom, iz Karmela.

³ I ljude vojnike, koji su bili s njim, pusti da idu s njim, svakoga s obitelju svojom. Oni se nastaniše u gradovima Hebrona.

⁴ Tada dođoše Judejci i pomazaše ondje Davida za kralja nad kućom Judinom. I kad javiše Davidu: "Ljudi od Jabeša u Gileadu pokopaše Saula",

⁵ Posla David poslanike k ljudima od Jabeša u Gileadu i poruči im: "Da ste blagoslovljeni od Gospoda, što Saulu, gospodaru svojemu, iskazaste tu ljubav i pokopaste ga!

⁶ Pa neka Gospod iskaže i vama ljubav i vjernost! A i ja ću vam iskazati dobru uslugu, što ste to učinili.

⁷ A sada budite srčani i pokažite se kao hrabri ljudi; jer Saul, gospodar vaš, doduše je mrtav, ali zato je pleme Judino pomazalo mene za kralja svojega."

⁸ Abner, sin Nerov, vojskovođa Saulov, uze Išbošeta, sina Saulova, odvede ga u Mahanaim,

⁹ I učini ga kraljem nad Gileadom, Ašurom, Jezreelom, Efraimom, Benjaminom i svim Izraelom.

¹⁰ Išbošet, sin Saulov, imao je četrdeset godina, kad postade kralj nad Izraelom. Vladao je samo dvije godine. Uz Davida pristajalo je samo pleme Judino.

¹¹ David je bio kralj u Hebronu nad plemenom Judinim sedam godina i šest mjeseci.

¹² Iz Mahanaima izađe Abner, sin Nerov, s ljudima Išbošeta, sina Saulova, u Gibeon.

¹³ I Joab, sin Serujin, i ljudi Davidovi izađoše, Kod jezera u Gibeonu sretoše se. Jedni se utaboriše s ove strane, drugi s one strane jezera.

¹⁴ Tada doviknu Abner Joabu: "Neka se momci poigraju boja pred nama!" Joab odgovori: "Neka se pokažu!"

¹⁵ Postaviše se i stupiše jedni prema drugima na broj; dvanaest od Benjamina, od strane Išbošeta, sina Saulova, i dvanaest od ljudi Davidovih.

¹⁶ Svaki uhvati drugoga za glavu i tisnu protivniku mač u bok. Tako popadoše svi zajedno. Otuda se prozva ono mjesto "Polje neprijatelja". Ono leži kod Gibeona.

¹⁷ I zametnu se onoga dana veoma žestok boj. Ljudi Davidovi potukoše Abnera i Izraele.

¹⁸ Bila su ondje i tri sina Serujina, Joab, Abišaj i Asahel. Asahel je bio brzonog kao srna u polju.

¹⁹ I kad je Asahel potjerao Abnera, a da nije svrnuo desno ili lijevo od Abnera,

²⁰ Obazre se Abner i upita: "Jesi li Asahel?" On odgovori: "Ja sam."

²¹ Tada ga zamoli Abner: "Svrni desno ili lijevo, uhvati jednoga od tih mladih ljudi i uzmi sebi odoru!" Ali Asahel ne htjede da odstupi od njega.

²² I Abner opet pozva Asahela: "Odstupi od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih još mogao doći na oči tvojemu bratu Joabu?"

²³ Ali on ne htjede da odstupi od njega. Tada mu Abner tisnu koplje u slabine, tako da je koplje izašlo nazad. On pade ondje i umrije na mjestu. Svi su se, koji dođoše na to mjesto, gdje pade i pogibe Asahel, zaustavili ondje.

²⁴ Samo Joab i Abišaj potjeraše Abnera. Upravo zađe sunce, kad stigoše do brežuljka Ame, što leži prema Giji na putu u pustinju Gibeon.

²⁵ Ovdje se skupiše sinovi Benjaminovi kod Abnera, svrstaše se u jednu četu i stadoše navrh jednoga brda.

²⁶ I Abner doviknu Joabu: "Zar da mač vječno proždire? Ne vidiš li, da će svršetak biti strašan? Zašto ne zapovjediš ljudima, da se prođu braće svoje?"

²⁷ Joab odgovori: "Tako živ bio Bog, da ti nijesi govorio, ljudi bi se još jutros bili povukli od proganjanja braće svoje."

²⁸ I zatrubi Joab u trubu. Odmah se zaustaviše svi ljudi, prestadoše dalje tjerati Izraele i prekinuše boj.

²⁹ Abner i ljudi njegovi išli su preko ravnice jordanske cijelu onu noć, prijeđoše Jordan, prođoše sav Bet-Horon i dođoše u Mahanaim.

³⁰ Kad je Joab bio odustao od proganjanja Abnera i svu četu skupio, nije bilo od ljudi Davidovih devetnaest momaka, uz to Asahel.

³¹ Naprotiv su momci Davidovi od sinova Benjaminovih i ostalih ljudi Abnerovih pobili tri stotine i šezdeset momaka, koji izgiboše.

³² Asahela uzeše sa sobom i pokopaše ga u grobu oca njegova u Betlehemu. Joab i ljudi njegovi išli su svu noć. Kad je osvanuo dan, bili su u Hebronu.

← Glava 1.

Druga Samuelova knjiga (Šarić)

Glava 3. →