Druga Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 1.

¹ Kad se je iza smrti Saulove bio David vratio pobijedivši Amalečane i dva dana proboravio u Siklagu,

² Dođe trećega dana iz tabora Saulova čovjek razdrtih haljina i glave posute prahom. Došavši k Davidu baci se smjerno na zemlju.

³ David ga upita: "Odakle ideš?" On mu odgovori: "Iz tabora izraelskoga utekoh."

⁴ David ga upita dalje: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On je izvješćavao: "Vojska pobježe iz bitke. Mnogi od ljudi padoše i izgiboše. I Saul i njegov sin Jonatan mrtvi su."

⁵ Nato upita David mladoga čovjeka, koji mu donese taj glas: "Odakle znaš, da su Saul i njegov sin Jonatan mrtvi?"

⁶ Mladi čovjek, koji mu donese glas, odgovori: "Slučajno dođoh na goru Gilbou. Tada vidjeh Saula, gdje se naslonio na koplje svoje. Kola i konjici približavali se k njemu.

⁷ Kad se on okrenuo i ugledao mene, viknu me. Ja odgovorih: "Evo me!

⁸ On me tada upita: Tko si?, i ja mu odgovorih: Amalečanin sam.

⁹ Tada mi zapovjedi Pristupi k meni i usmrti me; jer su me obuzele muke, a još je sasvim duša u meni.

¹⁰ I pristupih k njemu i usmrtih ga; jer sam znao, da neće ostati živ, pošto pade. Tada uzeh kraljevski znak s njegove glave i grivnu s njegove ruke. I evo ih donosim gospodaru svojemu."

¹¹ Tada David zgrabi haljine svoje i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi, što su bili s njim.

¹² Ridali su i plakali i postili sve do večera za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za narodom Gospodnjim i kućom Izraelovom, što izgiboše od mača.

¹³ Tada David upita mladoga čovjeka, koji mu donese glas: "Odakle si?" On odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka Amalečanina."

¹⁴ A David mu reče: "Kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?"

¹⁵ I dozva David jednoga između vojnika svojih i zapovjedi: "Hodi, pogubi ga!" I on mu zadade smrtan udarac.

¹⁶ A David mu doviknu: "Krv tvoja neka dođe na glavu tvoju; jer tvoja vlastita usta svjedočila su proti tebi, kad si rekao: Ja sam usmrtio pomazanika Gospodnjega."

¹⁷ David zapjeva za Saulom i njegovim sinom Jonatanom ovu pjesmu tužaljku.

¹⁸ On zapovjedi, neka sinovi Judini nauče ovu pjesmu strjelačku. Napisana je u knjizi junaka:

¹⁹ "Na tvojim visinama Izraele, najbolji leže mrtvi! Kako padoše junaci?

²⁰ Šutite o tom u Gatu! Ne pronosite tu vijest po ulicama Aškelona! Inače se raduju kćeri filistejske. Inače glasno kliču kćeri pogana.

²¹ Gore Gilboe! Ne padala rosa ni dažd na vas, niti na polja puna ploda prvoga: "jer tamo leže štitovi junaka, - štit Saulov, kao da ne bi bio nikada pomazan uljem -

²² Zaštrapan krvlju pobijenih, mašću junaka. Nikada se nije vraćala natrag strijela Jonatanova; nikada nije dolazio kući mač Saulov bez uspjeha.

²³ Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao u životu, tako se i u smrti ne rastaviše! Brži su bili od orlova, jači od lavova.

²⁴ Kćeri Izraelove, plačite za Saulom, koji vas je lijepo oblačio u skerlet, zlatnim nakitom kitio vam haljine!

²⁵ Kako padoše junaci, u vrevi boja! Na tvojim visinama leži Jonatan mrtav.

²⁶ Žao mi je za tobom, brate moj, Jonatan! Kako si mi bio drag! Viša mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.

²⁷ Kako padoše junaci! Razbito je oružje ubojito."

← Glava .

Druga Samuelova knjiga (Šarić)

Glava 2. →