Druga Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 13.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Potom se dogodi ovo: "Absalom, sin Davidov, imao je lijepu sestru po imenu Tamaru. Amnon, sin Davidov, zamilova je.
2 Toliko je tugovao Amnon, da se je razbolio radi svoje sestre Tamare. Kako je ona bila djevojka, to se je Amnonu činilo nemoguće, da se s njom može ikako družiti.
3 A imao je Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Šimea, brata Davidova. Jonadab je bio vrlo domišljat čovjek.
4 On ga upita: "Zašto izgledaš svako jutro tako jadno, kraljev sine? Nećeš li mi to povjeriti?" Amnon mu odgovori: "Ljubim Tamaru, sestru svojega brata Absaloma."
5 Jonadab mu svjetova: "Lezi u postelju svoju i učini se bolestan! Kad onda dođe tvoj otac da te posjeti, zamoli ga: "Daj ipak, neka dođe moja sestra Tamara i neka mi dadne što jesti! Kad bi ona pred mojim očima zgotovila jelo, da ja to mognem vidjeti, uzeo bih rado jelo iz rulje njezine."
6 I Amnon leže u postelju svoju i učini se bolestan. Kad dođe kralj da ga posjeti, zamoli Amnon kralja: "Daj ipak, neka dođe moja sestra Tamara i pred mojim očima neka ispeče koji kolač, da ih mognem jesti iz ruke njezine!"
7 David posla k Tamari kući i poruči: "Dođi u stan svojega brata Amnona i zgotovi mu jelo!"
8 Tamara otide u stan svojega brata Amnona. Dok je on ležao u postelji, uze ona brašna, zamijesi ga, zgotovi ga pred očima njegovim i ispeče kolače,
9 Tada uze tavicu i istrese ih preda njega. Ali Amnon ne htjede da jede, nego zapovjedi: "Pustite sve van!" Kad su se bili svi udaljili od njega,
10 Reče Amnon Tamari "Donesi to jelo u sobu, da jedem iz tvoje ruke!" Tamara uze kolače, što ih je bila zgotovila, i donese ih svojemu bratu Amnonu u sobu.
11 A kad mu pruži jelo, on je uhvati i reče joj: "Hodi, lezi uza me, draga sestro!"
12 Ona mu odgovori: "Ali ne, brate moj, ne obeščašćuj me, jer tako što ne smije se činiti u Izraelu. Ne čini takve opačine!
13 Kamo bih ja sa sramotom svojom? Ti bi bio u Izraelu kao nepošten čovjek. Ali ipak govori jedanput s kraljem! On me neće tebi odreći."
14 Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i silova je.
15 Potom omrze na nju Amnon veoma, te mržnja, koju je osjećao prema njoj, bila je veća od ljubavi, koju je prije imao prema njoj. I viknu joj Amnon: "Ustani i odlazi!"
16 Ona mu odgovori: "To je veće zlo, koje mi sada činiš, kad me tjeraš, negoli što si mi prije učinio." Ali je on ne htjede poslušati,
17 Nego viknu momka, koji ga služio, i zapovjedi mu: "Bacite mi ovu van i zaključaj vrata za njom!"
18 Ona je imala na sebi haljinu s rukavima; jer tako su se od davnine odijevale kraljevske kćeri, dok su bile neudane. Sluga je izvede van i zaključa za njom vrata.
19 A Tamara se posu pepelom po glavi, razdrije haljinu s rukavima, što ju je imala na sebi, metnu ruku na glavu i otide odatle jaučući.
20 Njezin brat Absalom reče joj: Je li tvoj brat Amnon bio kod tebe? Onda, draga sestro, budi tiha! On ti je brat. Ne uzimaj to k srcu!" I tako osta Tamara neudana u kući svojega brata Absaloma.
21 Kad kralj David doznade sav taj slučaj razgnjevi se vrlo.
22 A Absalom nije više progovorio s Amnonom nijedne riječi, ni u zlu ni u dobru; jer je Absalom zamrzio na Amnona, što mu je bio obeščastio sestru Tamaru.
23 Poslije dvije godine, kad je Absalom imao striženje ovaca u Baal-Hasoru, koji leži kod Efraima, pozva Absalom sve sinove kraljeve.
24 I kralju ode Absalom i reče: "Evo, sluga tvoj ima striženje ovaca. A kralj će i ljudi njegovi poći sa slugom svojim."
25 Kralj reče Absalomu: "Nemoj, sine moj, ne smijemo svi skupa doći. Inače bit ćemo ti na teret," Premda je navaljivao na njega, ne htjede poći, nego ga otpusti.
26 Absalom zamoli: "Kad ti eto nećeš, a ono neka, molim, ide s nama barem moj brat Amnon!" Kralj ga upita: Zašto da on ide s tobom?"
27 Ali kad Absalom navali na njega, posla on Amnona i sve sinove kraljevske s njim.
28 I Absalom zapovjedi slugama svojim: "Pazite! Kad se srce Amnonu razveseli od vina i ja vam viknem: "Posijecite Amnona!, tada ga ubijte! Ne bojte se! Ja sam, koji vam je to zapovjedio. Budite srčani i pokažite se kao hrabri momci!"
29 Sluge Absalomove učiniše s Amnonom tako, kako im je bio zapovjedio Absalom. Tada skočiše svi sinovi kraljevski, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše.
30 Bili su još na putu, kad je već bio dopro glas do Davida, da je Absalom pobio sve sinove kraljevske, da nije ostao od njih ni jedan na životu.
31 Kralj skoči, razdrije haljine svoje i baci se na zemlju. I sve sluge njegove stajale su oko njega s razdrtim haljinama.
32 A Jonadab, sin Šimea, brata Davidova, uze riječ i reče: "Gospodar moj neka ne kaže, da su pobili sve mlade sinove kraljeve! Samo je Amnon mrtav, jer je zlo leglo na lice Absalomovo od onoga dana, kad je Amnon bio obeščastio svoju sestru Tamaru.
33 Neka dakle moj gospodar i kralj ne uzima to k srcu i neka ne govori, da su svi sinovi kraljevi mrtvi. Samo je Amnon poginuo.
34 A Absalom je pobjegao." Kad momak na straži podiže oči, ugleda mnoge ljude na putu u Horonaim gdje silaze niz brijeg.
35 Jonadab reče kralju: "Vidiš li? Sinovi kraljevi dolaze. Kako je rekao sluga tvoj, tako je."
36 Jedva je izgovorio, pojaviše se sinovi kraljevi i udariše u glasan plač. I kralj i sve sluge njegove stadoše glasno i jako plakati.
37 A Absalom je bio pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihudovu, kralju gešurskom. David je tugovao za sinom svojim cijelo vrijeme.
38 Pošto je Absalom bio utekao i u Gešur došao, ostade ondje tri godine.
39 Kralj David prestade jediti se zbog Absaloma; jer se je bio pomirio s tim, da je umro Amnon.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |