Druga Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 14.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Kad Joab, sin Serujin, opazi, da se je srce kraljevo opet obratilo k Absalomu,
2 Posla Joab u Tekou i dade otuda dozvati ženu lukavu. On je zamoli: "Učini se, kao da bi bila u žalosti, obuci žalosne haljine i nemoj se namazati uljem, nego se ponašaj kao žena, koja odavna žali za mrtvim!
3 Otidi tako kralju i govori mu tako i tako!" I Joab metnu riječi u usta njezina.
4 Žena Tekoanka otide kralju, baci se na zemlju ničice na svoje lice, pokloni mu se i zamoli: "Pomagaj, kralju!"
5 Kad je kralj upita: "Što želiš?", odgovori ona: "Ah, udovica sam, umro mi je muž.
6 Sluškinja tvoja imala je dva sina, Posvadiše se u polju. Nikoga nije bilo da ih razvadi, te jedan udari na drugoga i ubi ga.
7 Sada se digla sva porodica na sluškinju tvoju i zahtijeva: Daj bratoubojicu, da ga pogubimo za život brata njegova, kojega je ubio, i da tako istrijebimo nasljednika! Tako hoće da ugase iskru, koja mi je ostala, i mojemu mužu da ne ostane ni imena ni potomstva na zemlji.
8 Kralj reče ženi: "Idi kući svojoj i Ja ću narediti za te,"
9 A žena Tekoanka odgovori kralju: "Na meni, moj gospodaru i kralju, i na mojoj obitelji leži krivnja zlodjela. Kralja i njegovo prijestolje ne pogađa odgovornost."
10 Nato odgovori kralj: "Tko nešto hoće od tebe, dovedi ga k meni! Neće te se više dotaći!"
11 Ona nastavi: "Neka se zakune kralj pred Gospodom, Bogom svojim, da krvni osvetnik neće zlo počiniti i da se još neće ubiti sina mojega!" On obeća: "Tako živ bio Gospod! Tvojemu sinu neće ni jedna dlaka pasti s glave."
12 A žena zamoli: "Smije li sluškinja tvoja još jednu riječ upraviti na gospodara kralja?" On reče: "Govori!"
13 Tada reče žena: "Zašto snuješ isto proti narodu Božjemu? Kad je kralj tako govorio, onda kao da je kriv, što ne pušta kralj, da se natrag vrati njegov prognani sin.
14 Jer mi moramo doduše umrijeti i bit ćemo kao voda, što se prolije na zemlju i više se ne može skupiti. Ali Bog ne grabi dušu, nego ozbiljno pomišlja na to, da odagnani ne ostane odagnan od njega.
15 Razlog, radi kojega dođoh, da kažem ovo gospodaru kralju, bio je taj, što me uplašiše ljudi. Zato pomisli sluškinja tvoja: "Moram ipak da jedanput govorim s kraljem. Možda ispuni kralj molbu sluškinje svoje,
16 Jer će kralj poslušati mene i izbaviti sluškinju svoju iz ruke čovjeka, koji hoće da mene i sina mojega istrijebi iz nasljedstva Božjega.
17 Zato pomisli sluškinja tvoja: Riječ mojega gospodara i kralja bit će mi na umirenje, jer je moj gospodar i kralj kao anđeo Božji, te sluša dobro i zlo. Gospod, Bog tvoj, neka bude s tobom!"
18 Nato kralj reče ženi: "Nemoj tajiti od mene, što ću te pitati!" Žena zamoli: "Moj gospodar i kralj neka samo govori!"
19 Tada upita kralj: "Da nije ruka Joabova u igri kod ove stvari?" Žena odgovori: "Tako živ bio, moj gospodaru i kralju, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega, što reče moj gospodar i kralj! Jest, tvoj sluga Joab naložio mi je. On je sluškinji tvojoj metnuo u usta sve ove riječi.
20 Da stvari dadne drugo lice, sluga je tvoj Joab tako učinio. Ali je moj gospodar tako mudar kao anđeo Božji. On zna sve, što biva na zemlji."
21 Potom reče kralj Joabu: "Pa eto, ispunjam molbu tvoju. Idi i dovedi mladoga čovjeka, Absaloma!"
22 Joab se baci licem na zemlju, pokloni se i čestita kralju. Tada povika Joab: "Danas je vidio sluga tvoj, da kod tebe, moj gospodaru i kralju, stojim u milosti, jer je kralj ispunio molbu sluge svojega."
23 Joab se podiže, otide u Gešur i dovede natrag u Jerusalem Absaloma.
24 A kralj zapovjedi "Neka ide u svoj stan i neka mi ne dolazi na oči!" I povuče se Absalom u svoj stan i ne pojavi se nikada pred kraljem.
25 U svem Izraelu nije bilo čovjeka, kojega su radi njegove ljepote toliko hvalili, kao Absaloma. Od pete do tjemena nije bilo na njemu mane.
26 Kad bi sebi dao šišati glavu - a dao ju je šišati poslije svake godine; postala bi mu naime odveć teška, tako da ju je morao dati šišati - to je vagala njegova kosa na glavi dvjesta šekela po kraljevskoj težini,
27 Tri sina rodiše se Absalomu i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa žena.
28 Absalom proboravi dvije godine u Jerusalemu, a da ne vidje lica kraljeva.
29 Tada posla Absalom po Joaba, da ga pošlje kralju. Ali on ne htjede poći k njemu. Kad posla po drugi put, ne htjede opet doći.
30 I Absalom zapovjedi slugama svojim: "Znate, Joab ima njivu pokraj moje, i na njoj je ječam. Idite i zapalite je!" I zapališe sluge Absalomove onu njivu.
31 Sada se podiže Joab, otide k Absalomu u kuću i upita ga: "Zašto sluge tvoje zapališe moju njivu?"
32 Absalom odgovori Joabu: "Eto, slao sam k tebi i poručio ti: 'Hodi ovamo, htio bih te poslati kralju, da upitaš: Zašto sam se vratio iz Gešura? Bilo bi za me bolje, da sam još ondje.' A sada bih htio da stupim pred kralja. Ako ima kakva krivnja zlodjela na meni, neka me pogubi!"
33 I otide Joab kralju i pripovjedi mu što je i kako je. Ovaj dade dozvati Absaloma. Kad je bio došao kralju, baci se pred kraljem na svoje lice na zemlju ničice, i kralj poljubi Absaloma.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |