Druga Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 12.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Zato posla Gospod Natana k Davidu. Kad on dođe k njemu, reče mu: "U jednom gradu živjela su dva čovjeka. Jedan je bio bogat, drugi siromah.
2 Bogati je imao ovaca i goveda vrlo mnogo.
3 Siromah nije imao ništa do jednu jedinu malu ovčicu, koju je bio sebi kupio i hranio ju. Odraste uza njega i uz djecu njegovu. Jela je od njegova zalogaja i pila je iz njegove čaše. Spavala je na prsima njegovim i bila mu je kao kći.
4 Kad jednoga dana dođe posjet k bogatome čovjeku, njemu žao bi uzeti iz svojih ovaca i goveda, da zgotovi gozbu gostu, koji ga je posjetio; nego uze ovcu siromašnoga čovjeka i zgotovi je gostu, koji se bio uvratio k njemu."
5 David se vrlo razgnjevi na toga čovjeka i reče Natanu: "Tako živ bio Gospod, zaslužio je smrt ta; čovjek, koji je to učinio!
6 Ovcu ima četverostruko naknaditi, jer je tako radio i nije bio milosrdan!"
7 Natan odgovori Davidu: "Ti si taj čovjek. Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, i ja sam te izbavio iz ruke Saulove.
8 Dao sam ti kuću gospodara tvojega i žene gospodara tvojega na krilo tvoje. Predao sam ti kuću Izraelovu i Judinu. I ako bi to bilo malo, dodao bih ti ovo i ono.
9 Zašto si prezreo zapovijed Gospodnju i učinio to, što mu nije bilo po volji? Hitejina Uriju ubio si mačem i ženu njegovu uzeo sebi za ženu, jer si njega dao ubiti mačem sinova Amonovih,
10 Zato se neće nikada odmaći mač od kuće tvoje, jer si prezreo mene i uzeo ženu Hitejina Urije sebi za ženu.
11 Ovako veli Gospod; Evo, ja ću dati, da po tvojoj vlastitoj kući dođe zlo na te. Uzet ću ti žene tvoje pred tvojim očima i dat ću ih drugome. On će na vidiku sunca tamo zlo činiti sa ženama tvojim.
12 Ti si doduše činio tajno, ali ću ja ovu prijetnju izvesti pred očima svega Izraela i na bijelom danu."
13 Tada reče David Natanu: "Sagriješih Gospodu." Natan odgovori Davidu: "I Gospod je tebi oprostio grijeh tvoj. Nećeš umrijeti.
14 Ali jer si tim djelom bio povodom spoticanja neprijateljima Gospodnjim, umrijet će sin, koji ti se rodio."
15 Potom se Natan vrati u svoju kuću. A Gospod udari bolešću dijete, što ga je bila Davidu rodila žena Urijina.
16 Tada je David radi dječaka posjećivao Boga. David je postio strogo. Kad bi došao kući, spavao bi noću na zemlji.
17 Starješine na dvoru dolazile bi k njemu, da ga sklone, te ustane sa zemlje. A on nije htio i nije ništa jeo s njima.
18 Sedmoga dana umrije dijete. Dvorani Davidovi bojali se javiti mu smrt djeteta. Mislili su naime: "Dok je dijete još bilo na životu, nije nas slušao, kad htjedosmo s njim govoriti. Kako mu možemo sad javiti, da je dijete mrtvo? Mogla bi nesreća biti."
19 Kad vidje David, da sluge njegove šapću među se dosjeti se David, da je umrlo dijete. Zato upita David sluge svoje: "Je li dijete mrtvo?" Oni odgovoriše: "Mrtvo je."
20 I ustade David sa zemlje, umije se i namaza se, promijeni haljine i otide u kuću Gospodnju, da se pokloni. Kad se je bio vratio u kuću svoju, zaiska da mu donesu da jede. I jeo je.
21 Sluge njegove upitaše ga: "Kakvo je to postupanje i ponašanje? Kad je dijete još živjelo, postio si radi njega i plakao, a sad, kad je umrlo dijete, ustaješ i opet jedeš."
22 On odgovori "Kad je dijete još živjelo, postio sam radi njega i plakao, jer sam mislio: Tko zna, može mi se smilovati Gospod, da dijete ostane na životu!
23 Sad je mrtvo. Što bih sad još postio? Mogu li ga opet povratiti? Ja ću otići k njemu, a ono se ne vraća k meni."
24 David je tješio ženu svoju Batšebu. On je išao k njoj i ležao s njom. Ona rodi sina, i on ga nazva Salomon. Gospod ga zamilova,
25 I dade ga preko proroka Natana radi Gospoda nazvati Jedidiah.
26 Joab udari na amonski Rabah i osvoji kraljevski grad.
27 Nato posla Joab poslanike k Davidu i dojavi mu: "Udario sam na Rabah i zauzeo sam grad na vodi.
28 Podigni sad ostali dio ratnika, opkoli grad i zauzmi ga, da ja ne zauzmem grada i moje se ime ne izviče nad njim!"
29 I podiže David sve ratnike otide na Rabah, udari na njega osvoji ga.
30 Uze njihovu kralju s glave krunu. Imala je vrijednost od jednog talenta zlata i dragoga kamenja i pristajala je glavi Davidovoj. On odnese iz grada plijen vrlo bogat,
31 Narod, što je stanovao u njemu, dade izvesti, staviti ga na pile, na brane gvozdene i na sjekire gvozdene, i da radi na pećima, gdje se peku opeke, Tako učini sa svim ostalim gradovima sinova Amonovih. Tada se vrati David sa svom vojskom u Jerusalem.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |