Arijadna/Posveta

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
Arijadna Arijadna
autor: Ivan Gundulić
Pripovjes

Posveta, Pripovjes, Činjen'je prvo, Činjen'je drugo, Činjen'je treće, Činjen'je četvrto, Činjen'je peto


MNOGO SVIJETLOMU GOSPODINU MARINKU FRANA TUDIŠEVIĆA VLASTELINU


DUBROVAČKOMU DŽIVO FRANA GUNDULIĆA P. I. P.


Među mnozijem prijateljima, koji mene svjetuju i ljubežljivo sile, da Arijadnu moju na svijet budem prikazati, V. gosp. navlaštito je, komu želji ja u to pogodit želim: ne samo er toliko srčana prijatelja požudu1 u mjesto od zapovijedi držim, ma nu er ista Arijadna nikoga nije držanija poslušati negoli V. G.2, od koga i od vaše družine s velicijem slavami bi jur prikazana u našemu Dubrovniku. Tijem istino mogu rijeti, da od mene bi začeta, a od vas i urešena i proslavljena. K vami dake Arijadnu ja pošiljem, i vele s draga je srca vami u dar poklanjam, neka kako od stvari osobite i vlaštite činite od nje što hoćete. Ako uzbude pohvaljena, biće čâs vaša; toli inako, vi ćete vrijedni bit obranit ju, kako prem gospodičiću se takomu pristoji, čijeme pod Vašega G. krilo na svjetlos od svijeta izhodi. Stojte zdravo.


Iz Dubrovnika na IIII setembra 1632.

GOSPODIN DŽIVO SARA BUNIĆA PJESNIKU




   Arijadna ostavljena
tako lijepo mlada cvili,
da diklica ucviljena
Baka k sebi doć usili;
   kî ne samo nju prigrli,
ma za slavu nje potpunu
da joj u dar neumrli
usred neba zvijezdâ krunu.
   Čestiti se vijenac sviće
od neumrle lovorike,
kî se slavno zeleniće
vrh čela ti po sve vijeke;
   er njoj zapad krunu krije,
a tvoj lovor, kako sada,
zelen je uvik: njemu nije
smrti, zime ni zapada.
   Sad pravo je, u tve pjesni
ti, kî vele ljepše skladaš
neg ista ona nje boljezni,
ljepšoj kruni da se nadaš.




Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.