Zazvan'je grešnika

Zazvan'je grešnika autor: Ivan Bunić Vučić

O grešniče, ustavi se!
   Kud strmoglav srneš tako?
   Znaš da dobrijem raj hrani se,
   a prokletijem i zlijem pako.

Znaš da pravda Božija stiže,
   nitko joj se ne ukrade,
   brza, lakša, pozna odviše,
   teška vrhu krivca pade.

Pravdu Božiju svjedoče ti
   nebeskoga kori dvora
   kijeh uvijeke htje proždrijeti
   pakljenoga jaz ponora.

Ter anđeli satvoreni,
   taka pravda bi vrh zlobe,
   biše učas obraćeni
   u najgrđe u hudobe.

Nu s pametim niže sidi
   i u zemaljski raj stani se
   neka oko tvoje vidi
   da i tu pravda nahodi se.

Gledaj stare roditelje
   za neposluh, jaoh, prognane
   iz vesel'ja u dresel'je
   i u ove plačne strane.

I ne samo taj grijeh prvi
   njih osmrti i poboli,
   vrh natražja svega i krvi
   istočna se zloba proli.

Nu ako ti sad jes milo
   nebo i raj ostaviti
   tere što se dogodilo
   hoć na zemlji razmisliti,

općen potop kaže tebi,
   kijem se straše svi narodi,
   da sveđ pravda bi na nebi
   ka svačiju moć nadhodi.

Sveto pismo naše vjere
   izgleda ti množ donosi
   kô oganj pali, zemlja ždere,
   kuga i glad i boj kosi.

Nu ako hoć ti tegotu
   znat pravedne Božije ruke,
   sidi mislim u životu
   u pakljene doli muke,

neka daj ti tuj spovijedu
   osuđeni kako gore,
   er ja gubim već besjedu,
   jezik naprijed moj ne more.

Otvori oči od pameti,
   ljudcko srce sasma opako,
   pravdu Božiju svjedoče ti
   nebo i raj, zemlja i pako.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.