Zakon o krunidbi Franje Josipa I.
| Zakon o krunidbi Franje Josipa za kralj Ugarske te Dalmacije, Hrvatske i Slavonije autor: Sabor Kraljevine Ugarske |
|
Zakonski članak (I. 1867.) O krunisanju Njegova Veličanstva Franje Josipa I. za kralja Ugarske i posestrimih joj kraljevinah, zakon je sankcioniran 28. srpnja 1867. te je uz njega još proglašen i zakon o krunidbenoj zavjernici (zak. čl. II. 1867.), zakon o abdikaciji cara Ferdinanda (zak. čl. III. 1867.) i zak. čl. IV. i V. 1867. o krunidbenim darovima kralju i kraljici. Zakon je u Hrvatskoj objavljen 1870. tek nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe. |
- Dajemo ovim na znanje svakomu, kojega se tiče, da - kadno smo, želeći se posavjetovati sa viernimi Nam velmožami i zastupnici mile nam naše Ugarske i :posestrimih joj kraljevinah poradi svetčane krunitbe naše i poradi ustanovljenja drugih, na promaknuće dèržave smjerajućih naredabah, na 10. Prosinca 1865. u sl- kralj. grad Peštu dèržavni sabor po zakonu sazvali, otvorivši ga božjom milostju licem i neprekidno predvodeć ga, vierni Nam zemaljski velmože i zastupnici po svèršenoj sretno na dan 8. lipnja 1867. krunitbi Našoj putem odgovornoga Nam ministarstva Veličanstvu Našemu njeke zakonske članke podnesoše, štono jih prije i poslie krunitbe Naše jednoglasno ustanoviše, moleći Nas pokorno, da iste zakonske članke sa svimkolikim im sadèržajem umjestnimi, milimi i primljenimi izpoviedivši, istim kraljevsku Našu privolu podieliti, te u smislu §. 2. IV. 1847/8 iste jošte tečajem ovogodišnja saborskoga, kao krunisani kralj zemlje, Našom kraljevskom moći odobriti, potvèrditi i posvetiti, te kako sami obdèržavati, tako i po drugih obdèržavati dati blagoizvolimo. - Kojih zakonskih članakah sadèržaj jeste sliedeći:
- Pošto se je Njegovo Veličanstvo slavno vladavši gospodar Ferdinando I., car austrijanski, kralj ugarski ovoga imena vladanja V. svetčano odrekao, - i :pošto je nadalje Njegova Prejasnost carsko-kraljevski nadvojvoda Franjo Karlo, kome bi po nasliednom redu nasliedstvo na prestol bilo pripadalo, svoju nanj odreku ravnom svetčanostju očitovao, - te pošto je uslied toga Njegovo Veličanstvo Franjo Josip I. kao prehvaljenoga, ljubljenoga mu otca pèrvo-rodjenik, i kao takov po ustanovljenom u 1. i 2. godine 1723., redu nasliedbe zakonom ovlaštjenu za Ugarsku i posestrime joj kraljevine nasliednik vladanje zbilja i preuzeo : to su vierni zemlje ove velmože i zastupnici, dèržeći se sadèržaja prenavedenih zakonskih članakah i sliedeći prinadležeću si dužnost podaničke viernosti, prenapomenutoga najblagostivijega gospodara svoga uz izdanje milostive njegove zavjernice i položenja krunitbene zakletve onako, kako se jedna i druga u sliedećem članku ozakonjenja nalazi, prizvavši u pomoć svemogućega Boga, jednoglasnom izjavom radosti i iskrenim pozdravom svojim prema svetčanom obredu krunisali svetom i apostolskom krunom Ugarske
- O uzakonjenju kraljevske zavjernice, što ju je Njegovo kralj. Veličanstvo prije posvete i krunitbe izdalo, i kraljevske zakletve, koju je prilikom krunisanja položilo.
Kako kraljevska zavjernica po Njegovom kralj. Veličanstvu prije obavljene sretne posvete i krunitbe zemlji izdana, tako i položena za krunitbe kraljevska zakletva uvèrstjuju se medju zemaljske zakone u cielom njihovom sadèržaju evo ovako kako sliedi:
MI FRANJO JOSIP PÈRVI,po milosti božjoj car Austrijanski,
Ugarske, Češke, Dalmacije, Hèrvatske, Slavonije, Galicije, Vladimirije, Rame, Srbije, Kumanije i Bugarske kralj apoštolski; kralj
Ilirije, Jerusolima itd. itd.; nadvojvoda Austrije; veliki vojvoda
Toskane i Krakova; vojvoda Lotaringije, Solnograda, Štajerske,
Koruške, Kranjske i Bukovine; veliki knez Sedmogradski, pokrajinski grof Moravski; vojvoda gornje i doljnje Šleske, Modene, Parme,
Pijačence, Gvastale, Osviečima i Zatora, Tješina, Friaula, Dubrovnika i Zadra itd.; grof Habsburga i Tirola, Kiburga, Gorice i
Gradiške; knez Trienta i Briksena; pokrajinski grof gornje i donje Lužice i Istrije; grof Hohenemsa, Feldkirha, Bregenca, Soneonberga itd. ; gospodar Trienta, Kotora i Slovenske pokrajinske grofovine itd. itd.,
Kao Ugarske i posestrimih joj kraljevinah kralj apostolski
dajemo na uspomenu redci ove Naše zavjernice : da je - pošto
se je Njegovo Veličanstvo slavni vladavši gospodar Ferdinando I,
car austrijanski, kralj ugarski imena ovoga V., naš duboko poštovani i ljubljeni stric, izdanom u Olomocu još 2. prosinca 1848.
odričnom listinom, kako no austrijsko-ugarske krune, tako i krunah
ostalih pod njegovom vladom stojavših zemaljah svetčano odrekao;
i pošto je nadalje Njegova Prejasnost, carsko-kraljevski nadvojvoda Franjo Karlo, naš duboko poštovani i vrlo ljubljeni otac,
komu bi po nasljedbenom redu pripadalo bilo nasljedstvo na prestol, svoju odreku nanj istom prilikom i ravnom svetčanošću očitovao — po ustanovljenomu 1. i 2. članklu godine 1723. nasljedbenom redu, na Nas, kao zakonom ovlašćenoga nasljednika, spalo nasljedstvo na prestol kraljevski u Ugarskoj i posestrimih joj kraljevinah. — Mi smo i zbilja preuzeli vladanje, ali poradi nadošavših težkih preponah nemogosmo se za kralja Ugarske i posestrimih joj ::kraljevinah krunisati dati u roku, ustanovljenu čl. 3. god. 1791.
Docnije i to godine 1861. sazvasmo pomazanja i krunitbe
Naše radi zemaljski sabor, te mu predložismo i prije napomenute
listine ob odreci na prestol, kako Njeg. Veličanstva cara i kralja
Ferdinanda, duboko štovanoga Nam strica, tako i Njeg. Prejasnosti nadvojvode Franje Karla, sinovljim poštovanjem ljubljenoga Nam
otca; nu krunitba Naša ipak poradi obstojavših okolnostih ni tada
se obaviti nemogaše.
Nanovo dakle sazvasmo krunitbe naše radi na 10. prosinca
god. 1865. u slob. i kraj. grad Peštu sadanji ovaj zemaljski sabor,
te ga otvorismo licem i predvodismo ga neprekidno. Poslje podužih viećanjah podje Nam božjom pomoćju na radost otčinskoga
srdca Našega za rukom uzpostavom ustava ukloniti one težkoće,
sbog kojih kraljevska Naša posveta i krunitba dosad izostade.
Onu zabrinutost pako, što ju je zemaljski sabor god. 1861.
obzirom na abdikacijonalne listine Njeg. Veličanstva, cara i kralja
Ferdinanda V., duboko štovanoga i ljubljenoga Nam strica, i Njeg.
Prejasnosti, carsko-kraljevskoga nadvojvode Franje Karla, sinovljim štovanjem ljubljenoga Nam otca, opetovano Nam u svojih
predstavkah očitovao bio, razpršila je ona po odgovornom Našem
ministarstvu u ime Naše pred licem sabora učinjena izjava: da se
iz formalnih nedostatakah gore spomenutih odrekah nikakove štetne
posljedice za zakonitu samostalnost i neodvisnost zemlje izvadjati
nesmiju, te da se čin odreknuća na prestol u buduće ima uz osobitu napomenu Ugarske, njezinu obaviest i privolu dogadjati; pa
da se za obezbiedjenje zemlje u toj stvari odmah poslije svetčane
krunitbe Naše osobiti zakon stvoriti ima.
Uzevši dakle zemaljski velmože i zastupnici u obzir odredbu
domaćih zakonah i želeći Nas u njihovom smislu čim prije krunisati kao zakonitoga i pravoga im nasljednika na prestol i krunu
Ugarske i posestrimih joj kraljevinah: obratiše se sa podaničkom
pokornošću na Nas, moleći preponizno, da Mi u smislu temeljnih
zakonah zemlje i svakako prije krunisanja Našega krunitbenu zavjernicu izdati, te njom za obezbiedjenje pravah zemlje dolje naznačene članke i sve, što je u njih sadržano, primiti, kraljevskom
Našom moći odobriti, potvrditi, te kakono Sami milostivo obdržavati, tako i po drugih obdržavati dati blagoizvolimo. — Ovih je
članakah sadèržaj sliedeći:
Sveto i nepovredimo obdèržavat ćemo, a kraljevskom Našom
moći i po drugih obdržavati dati nasljedbu na kraljevski prestol,
ustanovljenuu 1. i 2. članku god. 1723.; krunitbu, po propisu
članka 8. god. 1791. obavljat se imajuću; prava, ustav, zakonitu
neodvisnost, slobodu i zemljištnu cjelovitost Ugarske i posestrimih
joj kraljevinah; — sveto i strogo ćemo obdržavati sve u istih
zemljah i kraljevinah zakonito postojeće sloboštine, povelje, zakonske običaje i dosad po zemaljskih saborih stvorene, to po
slavnih Naših predjih, krunisanih Ugarske kraljevih posvećene,
kakono i odsad po zemaljskih saborih stvoriti i po Nas, kao krunjenom kralju, posvetiti se imajuće zakone u svih njihovih točkah,
člancih i zaporkah, tako, kako što će istih smisao i uporaba
obćim suglasjem kralja i zemaljskoga sabora ustanovljeni biti;
izuzevši ipak dokinutu onu zaporku zakona blagopočinuvšega kralja
Andrije II. od god. 1222., počamši od riečih : "Quodsi vero nos"
sve do onih riečih "in perpetuam facultatem". Za obezbiedjenje
svega toga služit će i ona Naša kraljevska zakletva, što ćemo ju
vrhu sadržaja ovoga Našega kraljevskoga pisma na osnovu riečih
krunitbene zakletve slavnoga Nam predšastnika Ferdinanda I.
prigodom krunitbe Naše položiti.
Svetu zemlje krunu dati ćemo po starodavnom zakonitomu
običaju stanovnikah zemlje i po domaćih zakonih uviek u zemlji
držati i čuvati po svjetskih osobah, koje se iz njihove sredine bez
obzira na vjeru za to izabrale i ovlastile budu.
Sve one strane i pokrajine Ugarske i posestrimih joj kraljevinah, što su već natrag stečene, pa i one, što će božjom pomoćju
odsele biti natrag pribavljene, pripojit ćemo u smislu krunitbene
Naše zakletve rečenoj zemlji i posestrimim joj kraljevinam.
U onom slučaju, što da ga providnost božja daleko
udalji — kad bi prekinuće sjemena obojega spola nadvojvodah
austrijskih i to najprije izumrenjem nasljednikah, proizhodećih od
koljena carevah i ugarskih kraljevah, slavne uspomene pradjedovah Nam VI., odnosno Karla III.; poslje: blagopočinuvšega Josipa I. ; napokon blagopočinuvšega Lavoslava I. uzposljedovalo, — spasti će podjedno prema ustanovi članka 1. i 2. god. 1723. na
Ugarsku i posestrime joj kraljevine natrag preimućtva birati si
kralja i krunisati ga, te će kod ovih zemljah po davnih njihovih
običajih ostati nepovriedjeno u svojoj njekadašnjoj valjanosti i
stanju svom.
Kao što je gore u prvoj točki sadržano, imat će, koliko god putah se u buduće ovakovo krunisanje u Ugarskoj bude
po zemaljskom saboru izvršivalo - nasljednici i potomci Naši
krunisati se imajući kraljevi obvezani biti, svagda predposlati prihvat jamstvah ove zavjernice i položiti zakletvu nanj!
Mi dakle, primivši blagostivo prenavedenu molbu sabora, i
sliedeći blago nagnuće otčinskoga srdca Našega, svekolike gore
uvršćene članke i sav im sadržaj kako u pojedinostih, tako i u
cielosti njihovoj umjestnimi i milimi Nam izpoviedamo i k istim
s milostivom Našom privoljom pristupamo, obećavajući i kraljevskom Našom rieči osiguravajući Ugarsku i posestrime joj kraljevine, da ćemo sve, što je navedeno, kako sami obdržavati, tako i
svakomu podaniku Našemu, ma bio kakova reda ili stališa, obdržavati dati, — kao što ih ovom našom zavjernicom primamo, odobravamo i potvrdjujemo.
Čega vjerodostojnosti i izviestnosti radi ovu listinu sobstvenom Našom rukom podpisasmo i kraljevskim Našim pečatom potvrdismo.
Dano u Budimu, glavnom gradu kraljevine Naše Ugarske na
__šestog lipnja godišta gospodnjega hiljadu osamsto i šestdeset
sedme.
- Franjo Josip I. s. r. Grof Julijo Andrassy s. r.
- Franjo Josip I. s. r. Grof Julijo Andrassy s. r.
Mi Franjo Josip I., božjom milošću Ugarske i posestrimih joj zemaljah
nasljedni i apostolski kralj, zaklinjemo se živim Bogom, blaženom djevicom
Marijom i svimi svetci božjimi, da ćemo crkve božje oblasti Ugarske i posestrimih joj kraljevinah i svakoga reda crkvene i svjetske stanovnike u njihovih pravih, preimućtvih, slobodi, sloboštinah, zakonih, slavnih dobrih i odobrenih običajih uzdržati, svakomu pravdu i pravicu podjeljivati; Ugarske i posestrimih joj kraljevinah prava, ustav, zakonitu neodvisnost i zemljištnu
cjelokupnost nepovriedjeno im sačuvati, da ćemo zakone blagopočinuvšega
Andrije II. (izuzamši ipak zaporku §1. istih zakonah, koja se ovako počimlje:
"Quodsi vero Nos" sve do riečih "in perpetuam facultatem") obdržavati; da graince Ugarske i posestrimih joj kraljevinah i sve, što ovim zemljamam, kojim god pravom i naslovom pripada, nećemo niti otadjiti niti okrnjiti, pače da ćemo ih, na koliko moguće, umnožiti i razširiti, te sve ono učiniti, što na boljak, slavu i umnoženje ovih zemaljah po pravdi učiniti možemo. Tako Nam Bog pomogao i svi svetci božji.
- Pošto se je Njeg. carsko i apostolsko kraljevsko Veličanstvo Ferdinando V. dne 2. Prosinca 1848. na prestol, - a Njeg. Prejasnost carsko-kraljevski nadvojvoda Franjo Karlo na isti dan od nasliedstva na prestol - štono bi ga iza Njeg. carskoga i kralj. apostolskoga Veličanstva Ferdinanda V. po smislu 1. i 2. članka godine 1723. išlo, odrekao, to se obadvie te odreke od strane zemlje naknadno medju zakone uvèrstjuju.
- Budući pako, da odnoseće se na ista odreknuća listine, štono su bile zemaljskomu saboru god. 1861. predložene, a obće i samo u carevini austrijskoj i ::prinadležećih joj zemaljah govore; Ugarsku kao samostalnu uslied vlastitoga si ustava zemlju napose i onako, kako valja, niti nenapominju; i budući ::nadalje, da iste listine poradi razprave, prijetja i uvèrštenja u zakone zemaljskomu saboru u svoje vrieme niti saobćene bile nisu: to zemaljski sabor ::ovaj svetčani prosvied ovime ulaže proti svim štetnim posliedicam, koje bi se odtuda proti samostalnosti i neodvisnosti Ugarske povući mogle.
- Podjedno se pako poradi obezbiedenja pravah zemlje ustanovljuje za buduće, da svaka odreka na prestol, koja bi odsele nastati mogla, samo uz obaviest ::dèržave ugarske i ustavnu njezinu privolu izvesti se ima.
- Zemaljski velmože i narodni zastupnici, ne samo iz starodavnoga običaja, već i pobudjeni čuvstvom iskrene privèrženosti prema Njeg. Veličanstvu, sretno ::krunisanomu apostolskomu svomu kralju, ponudiše mu u znak najnutarnije svoje radosti i najdubljega svoga poklonjenja krunitbeni počastni poklon, ::nadajući se, da će Njeg. Veličanstvo isti primiti s običnom svojom blagostivostju.
- Zemaljski velmože i narodni zastupnici, želeći oviekoviečiti uspomenu sretno svèršenoga svetčanoga krunisanja Njez. Veličanstva Jelisave i hoteći ::posviedočiti svoje duboko poklonjenje, ponudiše Njez. Veličanstvu počastni poklon, nadajući se, da će ga Njez. Veličanstvo prema zasviedočenoj prema ::ugarskomu narodu najmilostivijoj blagonaklonosti primiti s običnom Si blagostivostju.
- Pošto su bivši čuvari svete krune poradi toga, što je njekadanji Franjo Ürmenyi medjutim preminuo, barun pako Nikola Vay od Vaja drugojakim službenim ::opredieljenjem prepriečen bio prinadležeće si dužnosti čuvarah krune obavljati nemogahu, i pošto je Njeg. carsko i kraljevsko apostolsko Veličanstvo ::iste poslove privremeno grofu Jurju Károlyi-u od Nagy-Károlya i barunu Albertu Pronay-u od Tothprone i Blatnice, a po zahvali istoga barunu Antunu ::Nyary-u od Nyaregyháze najmilostivije povjeriti blagoizvolilo: to su zemaljski velmože i zastupnici izsred predloženih si po Njeg. Veličanstvu sposobnih ::za tu čast bez razlike vjere muževah, obzirom na stečene po krunu i domovinu zasluge kao i one narodu učinjene usluge, grofu Jurju Karoly-a od Nagy-::Karolya, pravoga tajnoga savietnika i velikoga župana sathmarskoga, koji no je s povierenjem Njeg. Veličanstva službu čuvara krune i do sada nosio, ::i barunu Nikolu Vay-a od Vaya, viteza zlatnoga ključa, pravoga tajnoga savietnika i komandera odličnoga reda sv. Stiepana jednoglasno za čuvare krune ::izabrali, a izabrani zakonitu zakletu na propisani način odmah i položili.
- Ujedno bude prenapomenuti barun Antun Nyáry, pošto je povjerene si za krunu ključeve predao, odriešen od svake odgovornosti, koja mu je u tom obziru ::prinadležala.
- Budući njegovo carsko i kraljevsko apostolsko Veličanstvo izvèršujuću moć na temelju zakonah i ustava sredstvom odgovornoga ugarskoga ministarstva ::osobno obavlja; 3. pako čl. 1847/8. izvèršujuću moć u odsutju Njegova carsko i kraljevsko apostolskoga Veličanstva na nadvornika kao kraljeva namiesnika ::prenaša: to se ustanove §§. 2., 3., 9., 11., 17., 19., 24. i 38. članka III. 1847/8., što no se na dielokrug nadvornika kao kraljeva ::namiesnika protežu, ovime izvan krieposti stavljaju.
- Izbor nadvornika odgadja se sve dotle, dok dielokrug dostojanstva nadvorničkoga u suglasju sa načelima odgovorne vlade nebude zakonom ustanovljen.
- §. 12. čl. III. 1847/8., što no naredjuje način, po kom se sastaviti imade odgovorno ugarsko ministarstvo, preinačuje se ovako, kako sliedi:
- Na predlog ministra-predsiednika drugove mu ministre imenuje Nj. Veličanstvo.
- §. 6. čl. IV. 1847/8. preinačuje se na način sliedeći:
- Pošto se saborsko ustanovljivanje godišnjega proračuna uviek samo na jednu godinu prostire i pošto se bez nove ustanove i ponudbe porez razpisivati i ::utierivati nebi mogao: to se u slučaju - da bi Njegovo Veličanstvo sabor, ma iz kojega uzroka razpustilo, odgodilo ili zaključilo prije, nego što je ::ministarstvu zaključene račune i novi godišnji proračun predložilo, a saboru odluke svoje o njih donieti moguće bilo - sabor jošte tečajem iste godine i ::to u takovo vrieme sazvati ima, da mu kako zaključene račune, tako i novi godišnji proračun do konca godine u saborsko pretresivanje uzeti moguće bude.
Izvor:
Österreichische Nationalbibliothek Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za 1869. god. (komad I.-VIII., br 1.-18., str. 14), Zagreb 1870. Brzotiskom narodne tiskanice dra. Ljudevita Gaja
|
Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer nije nikad bilo zaštićeno autorskim pravima. Takva su djela ili od samog nastanka oslobođena autorskih prava ili nastala prije uspostave autorskih prava. |