Za vel'ju dobrotu ku scijenjah u ovoj

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Za vel'ju dobrotu ku scijenjah u ovoj
autor: Šiško Menčetić

108. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundo.


Za vel'ju dobrotu ku scijenjah u ovoj
   mojemu životu rekoh ja: "Služi njoj,
jere nî prilično on pozor izbrani
   i ličce obično da mi se zabrani."
Zatoj ja dan i noć vazeh njoj služiti,
   želeći da bi m' moć od nje dar združiti;
ma nu je sve tašto, ma nu je sve mani,
   kad meni navlašto vidit se još brani.
Vide mnjah prî umrit i skopnit kako mraz
   negli će ona krit od mene svoj obraz.
Nî moga življen'ja u niko' radosti,
   kad ni nje smiljen'ja vrh moje mladosti!
Da se ja ne uzdah u slavnu ovu vil,
   ne bih sad za uzdah ljuveni potamnil.
Ovo ću li tamnit svaki čas, svaki hip,
   dokli mi uzbranit bude svoj obraz lip.