Vrhu lakomosti

Vrhu lakomosti autor: Ivan Bunić Vučić

O umrli tašti ljudi,
   za česa se lakomite
   u toj hlepnji i požudi
   veće blaga da skupite?

Znajte, znajte da najdraže
   vaše stoke i pohrane
   neće biti skoro vaše,
   neg za vami ko nastane.

Golijeh vas je porodila
   iz utrobe vaša mati,
   golijeh će vas zemlja i gnjila,
   stara majka ukopati.

Po smrti se indje brodi,
   druzijem morim, na ine kraje,
   gdi ovi pjenez ne prohodi,
   gdi se zlato ne poznaje.

Blago umrlo ne ištite
   koje plijesan tre i stara
   i iman'je ne želite
   crv i rđa koje hara.

Božja ruka zgara s nebi,
   ka red svemu stvoru daje,
   o čovječe, još i tebi
   sve potrebe dat moćna je.

Od Božjega proviđen'ja
   zvijeri je svakoj dana hrana,
   Bog da način od življen'ja
   bijelijem ptićim crna vrana.

I sumnjite da ostavi
   slugu verna ki sve ufan'je
   s temeljitom vjerom stavi
   samo u Božje smilovan'je?

Ne, ne, ne, ne, nad zvijezdami
   blaga mu se mnoga hrane:
   zlato, biser, dragi kami,
   ljepši istočne neg je strane.

Zato blago ostavite,
   ke je uzrok od svijeh zloba,
   neg za ono prionite
   koje prati priko groba.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.