Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata/Čestitomu štiocu

Povjest Hrvata
autor: Vjekoslav Klaić

ČESTITOMU ŠTIOCU.

Proučavanje hrvatske prošlosti vrlo je poučno i utješljivo. Uvidjamo, da i maleni narodi mogu kroz stoljeca i tisucljeca zivjeti, a da ne moraju izginuti ni usred velikih, silnih drzavnih tvorba. Hrvatska nas povjest udi, da u etidnom svijetu ne vrijede vazda zakoni fizidnoga svijeta, a najmanje onaj, da manji i malobrojniji mora podleci vecemu i brojnijemu. I §aka Grka odoljela je ogromnoj sili £itave prednje Azije, a maleni hrvatski narod odrzao sc je pored svih bura i nepogoda, koje su ga redom snalazile! Tvrde mnogi, koji su proud:avali povjest slavenskih naroda, da u Slavena ne ima toliko drzavotvorne sile, ali zato kud i kamo vise odporne snage. Vec pri prvom pojavu Slavena u historiji javljaju suglasno i latinski i grdki spisatelji, da se Slaveni nerado pokoravaju tudjinu, da Ijube samosvojnost nada SVC, i da ce svaku nevolju podnijeti za volju mile i zlatne slobode svoje (omnem miseriam carae libertati postponentes). Ako se to opaža za sve Slavene u obce, vrijedi naroCito za Hrvate. Jer udeci njihovu povjest, ne moze§ da se dosta nadiviS njihovoj zilavosti, njihovoj neslomivoj odpornoj snagi. Odkad se je Hi vat pojavio na obalama sinjega mora, kroz dvanaest stoljeca i vise prkosi on svemu, §to ga hoce da zatre, te je neizcrpivom uztrajnošću obranio i održao svoje ime, svoju individualnost i svoj teritorij. Hrvatski narod naselio se je u rimskim pokrajinama, u kojima se bija§e uvrijezila rimska kultura s jezikom latinskim. §to je god germanskih pukova doSlo u pokrajine starorimskoga carstva — zvali se Goti, Suevi ili Franci, — svi se odrodi^e i prometnuse u Romane, te postadose Talijani, Spanjolci, Portugalci i Francuzi: Hrvata nasuprot nije mogla odnaroditi rimska kultura, pace se u njegovu govoru ne opazaju ni tragovi latinskoga jezika. Rimsko ziteljstvo sklonilo se prcd dosljacima u tvrdc gradove primorske (Zadar, Trogir, Spljet i Dubrovnik), te se visokim i 5vrstinii zidovima ogradilo od hrvat- skoga svijeta. Ali mu to nije pomoglo; Hrvat prodro i u ta skroviSta romanskoga zivlja, te ga pohrvatio. Vec god. 1177. do6ekase Zadrani papu Aleksandra III. u svom rodnom gradu pjevajuci mu iz svega glasa pjesme i hvale jezikom hrvatskim (immensis laudibus et canticis altissime resonantibus in eorum sclauica lingua). Malo zatim u polovici XIII. stoljeca moradoSe Mletcani silom raztjerati hrvatsko ziteljstvo grada Zadra na sve strane, te napuniti grad novim naseljenicima iz srca Italije, kojima zabranise zeniti se Hrvaticama, da se ne pohrvate. Ali ni to ne zaustavi Hrvata. Jedva bija§e iza toga proSlo sto godina, Mletcani su god. 1346. pozivali Zadrane u latinskom i hrvatskom jeziku, da ostanu vjerni njihovoj obcini. Tako se je zgodilo, da su se primorski gradovi Dubrovnik, Spljet i Trogir ba§ u ono vrijeme, kad se je iz susjedne Italije na sve strane sirila prosvjeta knjizevnoga i umjetni^koga preporoda, posve pohrvatili. God. 1553. pi§e Mlet6anin Giustiniani za zitelje grada Spljeta: »Odijelo Spljecana slavenskoga je kroja, a njihov materinji jezik (hrvatski) vrlo je sladak i gibak. Istina je, da svi gradjani govore takodjer jezik romanski, a neki se i odijevaju na talijansku; no gospodje ne govore nego svojim materinjim jezikom . . . . < Jo§ je bolje Giustiniani pohvalio ponosite Trogiranke. »Zitelji toga grada (Trogira)«, pise on, »zivu po slavenskim obidajima. Istina, neki nose talijansko odijelo, no rijedki; svi doduse govore dobro romanski (franca) ali u svojim kucama govore slavenski jezik radi svojih zena, koje slabo razumiju tali- janski; pak ako i koja razumije (talijanski), ona ne ce da govori nego svojim materinjim jezikom«. Kako nije Hrvata zatrla rimska kultura, tako mu nije ni krscanska vjera otela narodnoga biljega. Universalna crkva rimska, kojoj su Hrvati vazda bili najodaniji sinovi, morala je uztrajnosti hrvatskoj popustiti, te Hrvatu dozvoliti, sto nikomu nije . prije ni poslije udinila. U Moravana, Ceha, Slovenaca nestalo je traga slavenskoj rijeSi u sluzbi Bozjoj; jedini Hrvati od svih slavenskih naroda rimskoga zakona odrzali su do danas divnu baStinu svetih apostola Cirila i Metodija! No kolike je borbe trebalo, kolike uztrajnosti i zilavcsti kroz stoljeca, dok je napokon god. 1248. papa Inocentije IV. posvetio Hrvatima njihovo neosporivo pravo, da slave Boga u crkvi slavenskim jezikom! To su teCevine hrvatske na polju prosvjete. A koliko je hrvatske krvi proteklo za slobodu i samosvojnost, za pravo i cjelokupnost! Posmatrajuci politi6ki zivot Hrvata diviS se jo§ vise. Odkad se je Hrvatska proglasila kraljevinom za Tomislava god. 925., nije ta kraljevina kroz tisuc godina ni za jedan cas izgubila svoga kontinuiteta Propale su u to gotovo sve slavenske drzave, propalo je byzantsko carstvo i ponosita mletaika republika: hrvatska kraljevina kroz te brojne vijekove ni jedan trenutak nije prestala zivjeti. Odkidali su joj ud za udom, gazili i krnjili mnoga prava, prisegama zajamiena; ali jezgra kraljevsiva vazda je ostala nepogazena, pak se oko nje opet okupljali razasuti ili ugrabljeni dijelovi njezini. Pače ni Osmanlija, kojega se polumjesec kocio nad istim Budimom, ne mo2e se pohvaliti, da mu se je poklonio bijeli grad Zagreb, od XVI. stoljeca ponosita stolica Hrvata! Osvanuo doduSe Osmanlija i prcd Zagrebom, ali ga os-vojio nije! Pri6a tvrdi, da ga je odtjerao medvedgradski top. S punim pravom porucivali su zato god 1527. ozlovoljeni hrvatskf stalezi kralju Ferdinandu I.: »Neka znade Vase Velicanstvo, da se ne moze pronaci, da bi ikoji gospodin bio Hrvatskom silom obladao. (Noverit maiestas vestra, quod inveniri non potest, et nullus dominus potentia mediante Croatiam occupasset.) Jer nakon smrti naSega blage uspomene posljed- njega kralja Zvonimira pridruzismo se dobre volje svetoj kruni kraljevsiva Ungarije, a poslije toga sada VaSemu Velicanstvu. (Nisi post discessum regis nostri ultimi Zvonymer dicti, felicis recordationis, libero arbitrio se coadiunximus circa sacram coronam regni Hungariae, et post hoc nunc erga Maiestatem Vestram). Bas u taj cas, kad su hrvatski stalezi ovako muzevno govorili svomu kralju» bilo je kraljevsto hrvatsko spalo na posljednje grane. Od hrvatske drzave, koja je nekad za Tomislava obuiwatala oko 1100 □-myriametara, a za Petra Kresimira bar 550 D-"iyr., bijase tada preostalo samo kukavnih 125 Q-myr.! Citava Dalmacija bijasc vcc od jednog stoljeca u vlasti mletacke republike, a iza osudnog boja na Krbavskom polju god 1493. odkidao slavodobitni Osmanlija komad po komad hrvatske zemlje, tako da je vec sada vladao citavom iztoinom Slavonijom, Likom i Krbavom, kao i ditavom Hrvatskom na jugu Velebita, koliko nije pripala mletackoj Dalmaciji. Cijela Hrvatska sastojala je tada za pravo od tri zupanije (varazdinske, nesto krizevacke i zagrebacke), i sto je primorja od Rijeke do Baga. To je bio jedva peti dio Kresimirove Hrv^atske, te su ju zato i hrvatski stalezi stali nazivati »pretuzni ostatci ostataka kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije« (reliquiae reliquiarum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae.) Ali ni u toj skrajnjoj bijedi ne zdvaja hrvatski narod. On bdije dan i noc s oruzjem u ruci, da obrani kukavne ostatke svoje stare kraljevine. Godine 1571. desio se mladi ban Franjo Frankapan Slunjski u svom gradu Gorama Bio je jos posve mlad, nezenja, ali vec junak na glasu. Osmanlijama zadavao tri sta jada; zato ga krscanski svijet prozvao »stitom Ilirika«. Boraveci u Gorama pripravio Slunjski gostbu za prijatelje. Jedva gosti pozvanici sjeli za stol, osvanu pred njima glasnik kao bez duse, javljajuci da se Turci primicu. Ne bi druge: Slunjski morade ostaviti bogati stol, pak sa svojim gostima poci u susret neprijatelju. Tri put se sukobi§e krScani s Osmanlijama, tri put suzbi Slunjski neprijatelje, te ih na posljedku natjera u bijeg. I sami Turci slavili su poslije pjesmom junactvo bana Franje Slunjskoga (nobile ccrte hoc facinus hostes ipsi militari carmine celebrarunt). Hrvatski se je narod kroz stoljeca uporno borio i s Mletcima i Byzantom, sa Sara- cenima i Mongolima, pace i proti nekim ugarsko-hrvatskim kraljima, koji nijesu po§tivali njegove pravice. Bribirske knezove iz plemena :5ubic zamijenise Babonici i Nelipici; za ovima se podigoSe krbavski knezovi Kurjakovici, a posljednji zaigrase kolo krcki knezovi Frankapani. Iz svake kapi neduzno prolivene krvi nicalo je svcdjer novih osvetnika. No ni u jednoj borbi ne prikaza se odporna snaga hrvatskoga naroda tako silna, kao u borbi s Turcima. U njoj sudjelova§e sav narod, ona mu bija§e kao svakidanji kruh. To je herojski vijek hrvatskoga naroda. S toga i razumijemo hrvatske staleze, kad govore kralju svomu Ferdinandu I.: »Vazda smo uzdržali tu slavu, da nema jezika (naroda) u kršćanstvu, koji bi se tako dugo vremena držao i krv svoju prolijevao, (kao mi). Ta vec je minulo vise od osamdeset godina, sto se branimo i borimo za vjeru krscansku. S torn su slavom umrli nasi predji, a mi to isto zudimo«. (Semper renuimus penes se banc laudem, ut nulla lingua in Christianitate tanto longo tempore non stetit, nee sanguinem suum fudit; quia ultra sunt quam octuaginta anni, quod se defendimus et pugnavimus penes fidem Christianam. In hac laude nostri pristini mortui sunt, nos hoc idem desideramus.) Hrvatski narod svojom je uztrajnoscu i pozrtvovnoscu srecno preturio doba najvece slave i moci turske. Odkinuti udovi hrvatskoga kraljevstva redom se oslobadjali izpod turske vlasti. No sada planu nova borba za cjelokupnost kraljevstva. U jednu niku nastoji narod, da se s materom zemljom opet zdruzi oslobodjena izto^na Slavonija, a u drugu ruku da se ukine Krajina, u kojoj se je banila njemacka vojniCka vlast. Teznje i zelje naroda, pak bile i najopravdanije i osnovane na najsvetijem pravu; ne ostvaruju se u jedan dan. Prolaze cesto decenija i stoljeca, dok narod postigne, §to ga ide po Bozjem pravu i pisanom zakonu. I tu se divimo mukotrpnosti hrvatskoga naroda, kako bas gvozdenom uztrajnoscu nastoji, da se ostatcima kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije pridruze oslobodjeni dijelovi na iztoku i jugu. U toj nekrvavoj, ustavnoj borbi jednako se ogleda velika odporaa snaga naroda. Ne moze doduse zaprije6iti, damn se pravo ne gazi; ali ne da, da mu se zgazi | I napokon prevlada pravo, koje se nikada ne moze zatrti, ako ga samo uporno branis. U polovici XVIII. stoljeca vracena bi Hrvatskoj iztocna Slavonija. Ostatci kraljevstva povecaSe se tada za Sitavih 100 Q-myriam.; hrvatski ban zapovijedase vec zemlji, koja obuhvatase 220 Q-myriam. Jo§ upornija i teza je borba za Krajinu. Traje vise od stoljeca, a treba da se boris proti cjtavomu carstvu! Samoj matici zemlji zaprijetila tada pogibao, da postane austrijska pokrajina poput Kranjske i Stajerske. Ali odporna snaga hrvatskoga naroda odoli i reformatoru caru Josipu II., te sa6uva stari ustav najstarijoj kraljevini habs- burzke monarkije. Bred neprekidne borbe za svoja prava i za Krajinu gleda hrvatski narod na svoje o5i, kako vijor sa zapada obara staru njegovu neprijateljicu, prezivjelu republiku mleta6ku (1797.), i kako se Dalmacija, od 1409. u mletackoj vlasti, vraca pod zezlo vladara, koji je zajedno kralj hrvatski i ugarski. Narod nije zaboravio, da je Dalmacija bila i ostala krv od njegovi krvi, pak s mjesta pregnuo, da se ta slavna kraljevina pridruzi svojim rodjenim sestrama, Hrvatskoj i Slavoniji. I tako je nase XIX. stoljece zateklo hrvatski narod u nastojanju, da svojemu kraljevstvu povrati po prilici onaj obseg, §to ga je imalo za kraljeva Petra KreSimira i Dimitrije Zvonimira. Ali XIX. stoljece, stoljece narodnosti, nametnu hrvatskomu narodu najzescu borbu od svih dosadanjih. Borba je uporna i osudna, jer se mora otimati ne samo zivima, nego i mrtvima. Cvor se strasno zauzlao, i Bog zna, sta bi bilo, da cvora nije razsjekao mac bana JelaCica. Hrvatski jezik priznat bi nakon krvava rata jezikom diplomatiikim, da sam gospoduje ne samo u seljadikoj kolibici, nego i u banskim dvorima. Hrvatskim jezikom neka zbori i tvori svej §to se hrani hrvatskim hljebom ; ta za to se i zrtvovalo 40.000 hrvatskih junaka na poljanama ravne Ungarije. U nekrvavoj, a napokon i krvavoj borbi za narodnost ocitovala se odporna snaga hrvatskoga naroda u najvecoj mjeri. Malena Hrvatska, koje neki na karti Evrope nijesu mogli ni naci, pokazala je 6itavomu svijetu, da zivi i da je vrijedna da zivi. Hrvatska, i opet nije propala, nego je nasuprot iz borbe izaSIa jaca i veca. Dva do tri decenija minu§e jedva, a Hrvatskoj kao zrela jabuka pade u krilo Krajina, te se sjedini s materom zemljom. Hrvatsko se kraljevstvo i opet uvecalo za 200 □-myriam., hrvatski ban upravlja sada drzavinom od 425 □-myr. i osam prostranih zupanija! A i Dalmacija vapi bez prestanka za ujedinjenjem, pak ce prije i poslije do toga doci; jer to ni samo ziva zelja svih Hrvata, nego i skroz legitimno nastojanje, zajamceno najnovijim zakonima i prisegamal Tada 6e hrvatsko kraljevstvo obuhvatati opet onoliki obseg, kako ga je imalo za kralja Petra Kre§imira i Dimitrije Zvonimira.

♦ ♦ ♦

Samo letimični pregled hrvatske povijesti kako nas tjeSi i bodri za buducnost! Ba§ irvatska historija dokazuje, da ne stoji ona moderna: »Sila jaca od prava«, nego ona stara hrvatska: »Svaka sila za vremena«. Hrvatski je narod svojom odpornom snagom suzbio dosad svaku silu, i tako se je odrzao kroz tolika stoljeca. Veliki magjarski patriota rekao je na po6etku naSega vijeka za Ugarsku: »Ugarska nije bila, aU ce biti«. A mi recimo: »Hrvatska je bila, ona jest, ona mora ostati do skrajnjega vijeka.«

Vj. Klaić.