Viditi tko žudi što mogu nebesa

Izvor: Wikizvor
Viditi tko žudi što mogu nebesa
autor: Šiško Menčetić

258. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundo.


Viditi tko žudi što mogu nebesa
   i narav od ljudi vid ovu s čudesa!
Sama je sunačce svitlostju istočno,
   ne na me srdačce ma svitu svidočno;
i brzo jur hodi, zašto Bog dobrijeh
   za sebe odvodi, a pušta zalijeh;
zač se ona s anđelska kraljevstva jur napi,
   stvar lijepa zemaljska utječe, ne trpi.
Moć je rit: pamet tva ovo je vični vik,
   ovo je slava sva i tuzi svakoj lik.
Vidivši nje pozor, ja mnju će s' postavit
   zabavu i zazor tko hoće nju slavit;
ner ako dim Febu, još on bi utruđen:
   ja mnju bi na nebu nje ures začuđen.
Da kada pride gdi, učini da ljubav
   onuda vinu bdi jakino zviri lav.
Ovo je, dim uprav, vas ures, moj Bože,
   ovo je što narav na saj svit dat može.