Toliko ni polje uresno s prolitja

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Toliko ni polje uresno s prolitja
autor: Šiško Menčetić

37. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.


Toliko ni polje uresno s prolitja,
   u kom je dovolje razlika jur cvitja,
   koliko vil ova oči me ku vide,
   ku scijene stvar nova na saj svit da pride.
Nje ličce pribilo kako džilj gdi cafti,
   sve se je zabilo, u željah sve dahti;
sve stoji u smami, ter željom umira
   nje obraz s kosami tko srcem razbira.
Zač ova kosice kad pusti niz obraz,
   u cvitku rozice nî vidit taj ukras.
Kada li još venčac posvije kosami,
   bude t' zlat prstenčac u kom je drag kami;
bude ti jak kruna biserom povita
   koja je sva puna od roze jur cvita.
Zatoj ću u tužbi sve dni me provodit,
   dokli se u družbi ne budem nje zgodit.