Tobija (Šarić)/Glava 3.
← Glava 2.
|
Tobija (Šarić) |
Glava 4. →
|
1 Tada uzdahnu Tobija i stade se moliti sa suzama
2 I reče: »Pravedan si, Gospode, i pravedna su sva određenja tvoja! Svi su putovi tvoji milosrđe, vjernost i spasenje.
3 Zato, Gospode, spomeni me se i ne kazni me poradi grijeha mojih i ne spominji se opačina mojih i otaca mojih!
4 Jer smo bili neposlušni zapovijedima tvojim, zato smo bili predani grabežu, ropstvu i smrti, porugi i podsmijehu svih naroda, među koje isi nas razasuo.
5 Jest, Gospode, veliki su sudovi tvoji; jer nijesmo živjeli po zapovijedima tvojim i nijesmo iskreno hodili pred tobom!
6 A sad, Gospode, postupaj sa mnom po volji svojoj i daj da se uzme duh moj u miru; jer je bolje za me da umrem, negoli da živim!«
7 Istoga dana i Sara, kći. Raguelova u Ragesu, gradu medijskom, morala je čuti pogrde od jedne između sluškinja oca svojega.
8 Ona je naime bila već udata za sedam muževa, jer je zao duh po imenu Asmodej bio ubio te muževe, čim bi oni bili unišli k njoj.
9 Kad je prekorila sluškinju poradi jedne pogrješke, reče joj ona: »Neka ne vidimo nikad od tebe sina ni kćeri na svijetu, krvnice muževa svojih!
10 Hoćeš ti i mene ubiti, kao što si već ubila sedam muževa?«
11 Na te riječi otide Sara u gornju sobu kuće svoje, i nije ništa jela ni pila tri dana i tri noći, nego je ustrajala u molitvi i sa suzama molila se Bogu, da bi je izbavio od te sramote.
12 Kad je trećega dana dovršila molitvu svoju, uze slaviti Boga
13 I reče; »Neka je blagosloveno ime tvoje, Bože otaca naših! Ti činiš milosrđe, kad si se rasrdio, i opraštaš u vrijeme nevolje grijehe onima, koji te zazovu.
14 Zato obraćam k tebi, Gospode, lice svoje i podižem k tebi oči svoje!
15 Molim te, Gospode, oslobodi me od okova ove sramote ili me uzmi sa zemlje!
16 Ti znaš, Gospode, da ni jesam nikada žudjela za mužem i da sam dušu svoju očuvala čistu od svake pohote!
17 Nikada se nijesam pridružila raspuštenima niti sam općila s lakoumnima.
18 Samo u strahu pred tobom, a ne iz svoje požude, privoljela sam da se udam za muža.
19 A ili ja nijesam bila dostojna njih, ili oni nijesu bili dostojni mene, jer si me ti učuvao za drugoga muža.
20 Jer nad tvojim odlukama nema vlasti čovjek.
21 Ali o tom je uvjeren svaki, koji te štuje: Ako je bio u kušnji, bit će mu okrunjen život. Ako je bio u nevolji, bit će oslobođen. Ako je bio kažnjen, onda može kod tebe naći milosrđe.
22 Jer tebi ne godi naša propast; jer iza bure načiniš mir. Iza suza i jada ulijevaš veselje.
23 Tvoje ime, Bože Izraelov, neka je blagosloveno u vijeke!«
24 Molitve obojice našle su u isto vrijeme uslišenje kod veličanstva Boga višnjega.
25 Poslan bi anđeo Gospodnji, sveti Rafael, da pomogne obadvoma, kojih molitve bile su u isto vrijeme prinesene Gospodu.
← Glava 2.
|
Tobija (Šarić) |
Glava 4. →
|