Tobija (Šarić)/Glava 12.
| Tobija (Šarić) |
1 Tada dozva Tobija sina svojega k sebi i reče mu: »što ćemo dati ovome svetomu čovjeku, koji je išao s tobom?«
2 Tabija odvrati ocu svojemu: »Oče, kakvu plaću da mu damo, ili što je dostojno njegovih dobročinstva?
3 Mene je odveo i doveo zdrava, od Gabela je sam dobio novce, pribavio mi je ženu i zla duha odagnao od nje i veselje stirn načinio roditeljima njezinim. Mene je izbavio, da me nije proždrla riba, a tebi je učinio, da opet vidiš svjetlost nebesku. On nas je obasuo svakim dobrom, što bismo mu dostojno mogli za to dati?
4 Molim te, oče, upitaj ga, da li bi možda htio primiti polovicu od svega, što smo donijeli sa sobom.«
5 Otac i sin uzeše ga dakle na stranu i zamoliše ga, da se udostoji uzeti polovicu od svega, što su donijeli.
6 Tada im on reče potiho: »Blagosivajte Boga nebeskoga i hvalite ga pred svim živima, jer vam je učinio milosrđe svoje!
7 Dobro je kriti tajnu kraljevu. Ali je časno oitkriti i hvaliti djela Božja.
8 Molitva s postom i milostinjom bolja je negoli blago u zlatu gomilati.
9 Jer milostinja izbavlja od smrti, tamani grijeh i čini da se nađe milosrđe i život vječni.
10 A koji čine grijeh i nepravdu, neprijatelji su svojoj vlastitoj duši.
11 Očitujem vam dakle istinu i ne ću vam dulje sakrivati tajnu.
12 Kad si se molio sa suzama i pokapao mrtve, ostavljao objed i sakrivao obdan mrtve u kući svojoj i obnoć ih pokapao, ja sam prinosio molitvu tvoju Gospodu.
13 Jer si bio Bogu mio, trebalo je da se iskažeš u kušnji.
14 Zato me posla Gospod, da te iscijelim i Saru, ženu sina tvojega, izbavim od zla duha.
15 Jer ja sam anđeo Rafael, jedan od sedmorice, koji stojimo pred Gospodom.«
16 A kad to oni čuše, prepadoše se i dršćući padoše ničice na zemlju.
17 A anđeo im reče: »Mir vam, ne bojte se!
18 Jer kad sam bio s vama, po volji sam Božjoj bio. Njega blagosivajte i pjevajte mu!
19 Činilo se istina, da s vama jedem i pijem; ali ja uživam jelo nevidljivo i pilo, kojega ljudi ne mogu vidjeti.
20 A vrijeme je, da se vratim k onome, koji me posla. A vi blagosivajte Boga i pripovijedajte sva divna djela njegova!«
21 Iza ovih riječi iščeznu pogledima njihovim. Oni ga više ne vidješe.
22 Tri sata ležali su na licu svojemu i blagosivali su Boga. Onda se digoše i pripovijedali su sva divna djela njegova.
| Tobija (Šarić) |