Tko želi svital raj da gleda na sviti

Tko želi svital raj da gleda na sviti autor: Šiško Menčetić

259. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.

Tko želi svital raj da gleda na sviti
   na vilu poziraj koju ću slaviti.
   Krunu je zavila glavici od kosic,
   ter ju je stavila umjesto od rozic,
u kojoj cte vlasi jakino venčac zlat.
   Toj mene porazi ter od nje bili vrat
   vrh koga obraz sja sunčanom svitlosti,
   tere na nj gledat ja ne imam kriposti.
Ar pozri okolo u tanci vesela,
   a na me oholo pogled je vazela;
   očice nje gore jakino sja zvizda,
   ter kako iz gore vila t' se taj gizda.
Ličcem jo' ružan cvit izniče s džilji van,
   ter stvara bilji svit negoli zora dan.
   Govor tej gospoje ishodi medan glas,
   a to li kad poje, strne mi svaki vlas.
Hladak lip ishodi kad usta otvora,
   po kih se jur plodi koralj, cvit od mora.
   Anđelom svu milos birek je vazela,
   ter misec mnju svitlos vazimlje s nje čela.
Za grlom utiče tko ljepos nje želi,
   tere joj izniče kako džilj svak veli.
   Jur kroza nj uziru, uzdihe ljuvene
   tolikeđ podiru za njim ja skrovene,
želeći nje rados srdačcem svaki čas,
   jer ima mu mlados zapetu u zlat vlas,
   ljuveno ter bludi jak ranjen jeljenčac.
   Li vrhu svih ljudi izbra me za venčac,
a ja nju za dušu i za moj cvit ružan,
   privirno ku služu jakino prav sužan,
   i mišlju služiti po sve dni po vas vik;
   toj svit će viditi, zač mi da rani lik.