Suci (Šarić)/Glava 3.

¹ Ovo su narodi, koje ostavi Gospod, da po njima kuša sinove Izraelove u svemu onom, što još nijesu znali upogled vođenja rata u Kanaanu.

² Tako su naraštaji sinova Izraelovih imali da nauče vojništvo, jedino, to nijesu znali otprije.

³ Pet je knezova filistejskih, svi Kanaanci, Sidonci i Hiveji, koji su prebivali na Libanonu, od gore Baal-Hermona do onamo, gdje se ide u Hamat.

⁴ Oni su služili za to, da se po njima Izrael stavi na kušnju i da se vidi, hoće li slijediti naputke Gospodnje, na koje je bio obvezao oce njihove preko Mojsija.

⁵ Tako su prebivali sinovi Izraelovi među Kanaancima, Hitejima, Amorejima, Perizejima, Hivejima i Jebusejima.

⁶ Oni su uzimali sebi kćeri njihove za žene, davali svoje vlastite sinovima njihovim i služili bogovima njihovim.

⁷ Kad su sinovi Izraelovi opet činili, što se nije dopadalo Gospodu, i kad su zaboravili Gospoda, Boga svojega, pa su služili baalima i lugovima,

⁸ Raspali se gnjev Gospodnji proti Izraelu i dade ih u ruke Kušan-Rišataimu, kralju sjeverne Mezopotamije. Osam godina morali su sinovi Izraelovi služiti Kušan Rišataimu.

⁹ Kad sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, podiže Gospod sinovima Izraelovim izbavitelja, da ih izbavi, Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova.

¹⁰ Na njega dođe duh Gospodnji, i on postade sudac u Izraelu. Kad on izađe na vojsku, predade mu Gospod u ruke Kušan-Rišataima, kralja sjeverne Mezopotamije, i on uništi Kušan Rišataima.

¹¹ I bila je sad zemlja mirna četrdeset godina, dok ne umrije Otniel, sin Kenezov.

¹² Kad su sinovi Izraelovi opet činili, Što se nije dopadalo Gospodu, učini Gospod kralja moapskoga, Eglona, jačim od sinova Izraelovih, jer su činili, što se nije dopadalo Gospodu.

¹³ On se ujedini s Amoncima i Amalečanima, izađe i pobijedi sinove Izraelove, Tada zauzeše grad palmov.

¹⁴ Nato su sinovi Izraelovi služili Eglonu, kralju moapskomu, osamnaest godina.

¹⁵ I Gospod, kad sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, podiže im izbavitelja, Ehuda, sina Gere iz plemena Benjaminova, čovjeka, koji je bio ljevak. Kad jedanput sinovi Izraelovi poslaše po njemu danak Eglonu, kralju moapskomu,

¹⁶ Napravi sebi Ehud bodež dvorezac od lakta u dužini, pričvrsti ga pod haljinu svoju s desne strane svoje,

¹⁷ I tako predade danak Eglonu, kralju moapskomu, Eglon je bio čovjek vrlo debeo.

¹⁸ Kad je bio gotov s predajom danka, otpusti ljude, koji su bili nosili danak,

¹⁹ Vrati se opet sam pokraj idolskih likova u blizini Gilgale i reče "Imam, kralju, neku tajnu da ti kažem." Ovaj naredi šutnju. Tada se udaljiše svi, koji su bili kod njega.

²⁰ Ehud pristupi k njemu, a on je sjedio sam u svojoj hladovitoj gornjoj sobi, i Ehud reče: "Riječ Božju imam da ti kažem!" Kad on usta sa svojega prijestolja,

²¹ Poteže Ehud lijevom rukom svojom, trgnu bodež od desne bedrice svoje i zatjera mu ga u trbuh,

²² Tako da je držak odmah prodro za oštricom, i salo se sklopilo oko oštrice, jer nije opet izvukao bodeža iz trbuha. Pritom je nečist izašla.

²³ Tada Ehud izađe van u trijem, zatvori za sobom vrata gornje sobe i zaključa.

²⁴ Kad se je bio udaljio, dođoše sluge da pogledaju. Kako nađoše vrata gornje sobe zaključana, pomisliše: Bit će da obavlja potrebu svoju u hladovitoj klijeti.

²⁵ I tako su čekali veoma dugo. Ali kad on vrata gornje sobe još jednako nije otvarao, uzeše ključ i otvoriše. A tu je ležao gospodar njihov na podu mrtav.

²⁶ A Ehud, dok su oni čekali, bio je umakao, do idolskih likova došao i u Seir utekao.

²⁷ Čim se je vratio, zatrubi u trubu na gori Efraimovoj, i sinovi Izraelovi siđoše s njim s gore. On im je stajao na čelu.

²⁸ Na njegov poziv: "Hajdete za mnom, jer Gospod predade vam u ruke neprijatelje vaše, Moapce", siđoše oni za njim, zatvoriše Moapcima gazove Jordana i ne dadoše nikome prijeko.

²⁹ Pobiše tada Moabaca oko deset tisuća ljudi, sve jakih i hrabrih ljudi. Nitko ne umače.

³⁰ Tako se onda morade Moab podvrći vlasti Izraelovoj, i zemlja je bila mirna osamdeset godina.

³¹ Poslije njega ustade Šamgar, sin Anatov. On pobi šest stotina Filisteja ostanom volujskim. I on je bio sudac u Izraelu.

← Glava 2.

Suci (Šarić)

Glava 4. →