Suci (Šarić)/Glava 2.
← Glava 1.
|
Suci (Šarić) |
Glava 3. →
|
1 Tada dođe Anđeo Gospodnji od Gilgale u Bokim i reče: "Ja sam vas izveo iz Egipta i doveo vas u zemlju, za koju sam se zakleo ocima vašim. Obećao sam: Neću prekinuti zavjeta svojega s vama dovijeka.
2 A vi ne smijete sklapati savez sa stanovnicima te zemlje, nego morate porušiti žrtvenike njihove. Ali ne poslušaste zapovijedi moje. Zašto učiniste to?
3 Zato i ja kažem: Neću ih odagnati ispred vas. Oni će vam biti protivnici, i idoli njihovi bit će vam zamka."
4 Kad tako izgovori Anđeo Gospodnji svima sinovima Izraelovim, stade narod glasno plakati.
5 Zato prozvaše ono mjesto Bokim. Oni prinesoše tamo žrtvu Gospodu.
6 Kad je bio Jošua otpustio narod, raziđoše se sinovi Izraelovi, svaki u svoju baštinu, da zaposjednu zemlju.
7 I narod je služio Gospodu za života Jošue i svih starješina, koje preživješe Jošuu i vidješe još sva velika djela Gospodnja, što ih učini Izraelu.
8 Jošua, sin Nunov, sluga Gospodnji, umrije u dobi od sto i deset godina.
9 Pokopaše ga u području baštine njegove u Timnat-Heresu u gori Efraimovoj, sjeverno od gore Gaaš.
10 Kad se je onda i sav ovaj naraštaj pribrao k ocima svojim, i nastao drugi naraštaj iza njih, koji nije poznavao Gospoda ni djela, što ih je bio učinio Izraelu,
11 Tada su sinovi Izraelovi činili, što se nije dopadalo Gospodu, i služili su baalima.
12 A ostavili su Gospoda, Boga otaca svojih, koji ih je bio izveo iz Egipta. Potrčali su za drugim bogovima, bogovima pogana unaokolo, poklonili se njima i tako razgnjevili Gospoda.
13 Kad su tako otpali od Gospoda i stali služiti baalu i aštartama,
14 Raspali se gnjev Gospodnji proti sinovima Izraelovim, i on ih predade u ruke razbojnicima, koji ih oplijeniše. On pusti da padnu u ruke svojih neprijatelja unaokolo, tako da se više nijesu mogli održati pred svojim neprijateljima.
15 Svaki put, kad bi pošli na vojsku, bila je ruka Gospodnja proti njima na nesreću njihovu, kao što je bio unaprijed rekao Gospod i kao što im se bio zakleo Gospod. I nevolja njihova bila je velika.
16 Tada im je Gospod podizao suce, koji su ih izbavljali iz ruku neprijatelja njihovih.
17 Ali ni sudaca svojih nijesu slušali, nego su tjerali s bogovima tuđim idolopoklonstvo i klanjali im se Brzo su zašli s puta, kojim su išli oci njihovi, koji su slijedili zapovijedi Gospodnje. Ali oni nijesu činili tako.
18 Kad im je Gospod podizao suce, onda je Gospod bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku neprijatelja njihovih, dok je živio sudac, jer bi Gospoda dirnule njihove tužbe na mučitelje i tlačitelje njihove.
19 Ali čim bi umro sudac, potjerali bi oni ponovno još gore nego oci njihovi, trčali bi za drugim bogovima, služili im i klanjali im se. Nijesu se ostavljali djela svojih ni putova svojih opakih.
20 Tada se raspali gnjev Gospodnji proti Izraelu, i reče: "Jer je taj narod prestupio moj zavjet, na koji sam obvezao oce njihove, i jer ne slijedi mojih zapovijedi,
21 To ja neću više nijednoga goniti ispred njih između naroda, koje ostavi Jošua kad umrije.
22 Po njima stavit ću na kušnju sinove Izraelove, hoće li se držati puta Gospodnjega i hoditi po njemu, kao što su činili oci njihovi, ili neće.
23 Mjesto da odmah progna one narode, Gospod ih ostavi i ne predade ih u ruke Jošui.
← Glava 1.
|
Suci (Šarić) |
Glava 3. →
|