Suci (Šarić)/Glava 21.

Izvor: Wikizvor
Suci (Šarić)


1 Sinovi Izraelovi bili su se zakleli u Mispi: Ni jedan od nas neće dati kćeri svoje za ženu sinu Benjaminovu."

2 Kad je onda narod bio otišao u Betel i tamo do večera boravio kod Svetišta, podigoše glas svoj, stadoše glasno plakati,

3 I rekoše: "Zašto se, Gospode, Bože Izraelov, moralo ovo dogoditi u Izraelu, da danas nestane jednoga cijelog plemena iz Izraela?"

4 Sutradan rano napraviše ondje žrtvenik i prinesoše žrtve paljenice i žrtve mirotvorne,

5 Tada upitaše sinovi Izraelovi: "Tko od svih plemena Izraelovih nije došao na skupštinu Gospodu?" Bili su se naime svečanom zakletvom zaprijetili svakomu, koji ne bi došao u Mispu Gospodu: "Ima se kazniti smrću!"

6 A sad se sinovima Izraelovim sažali za njihovim bratskim plemenom Benjaminovim, i jadikovali su: "Jedno se eto pleme istrijebi iz Izraela.

7 Kako da pomognemo onima, što su preostali, da bi imali žene, kad se zaklesmo kod Gospoda, da im ne damo kćeri svojih za žene?"

8 I kad su pitali, nije li tko iz plemena Izraelovih došao u Mispu Gospodu, opazilo se, da nije bio nitko došao iz Jabeša u Gileadu u tabor na skupštinu.

9 Prebrojiše narod i pokaza se, da nije bilo ondje nijednoga od onih, što su stanovali u Jabešu u Gileadu,

10 Tada posla zajednica onamo dvanaest tisuća od najhrabrijih ljudi i naloži im: "Idite i pobijte stanovnike u Jabešu u Gileadu mačem, i žene i djecu!

11 Imate pritom ovako postupati: "Sve muško i sve žensko, što je poznalo čovjeka, pobijte!"

12 Nađoše tada među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine djevojaka, koje nijesu bile poznale čovjeka. Dovedoše ih u tabor u Šilo u zemlji kanaanskoj.

13 Tada posla sva zajednica, uze ugovarati sa sinovima Benjaminovim, koji su bili u pećini Rimonu, i ponudi im slobodno područje.

14 Nato istom vratiše se sinovi Benjaminovi natrag. Dadoše im djevojke, koje ostaviše na životu između žena iz Jabeša u Gileadu. Ali ih nije bilo dosta za njih.

15 Jer je narodu bilo žao sinova Benjaminovih, što Gospod okrnji plemena Izraelova,

16 Upitaše starješine zajednice: "Kako ćemo pomoći ovima, što su preostali, da bi imali žene, izakako su istrijebljene žene iz plemena Benjaminova?"

17 Rekoše: "Preostalim sinovima Benjaminovim ostaje još samo posjed, Ali ne smije pleme iščeznuti iz Izraela.

18 Mi im ipak ne možemo dati žena između kćeri svojih, jer su se zakleli sinovi Izraelovi; Neka je proklet, tko dadne ženu sinovima Benjaminovim!

19 Potom rekoše: "Eto svake je godine blagdan Gospodnji u Šilu, koji leži sjeverno od Betela, istočno od puta, što vodi od Betela u Šekem, i južno od Lebone,"

20 I naložiše sinovima Benjaminovim: "Idite i poskrivajte se u vinogradima!

21 I čim vidite, da djevojke od Šila izlaze, da igraju, skočite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu između djevojaka od Šila! Onda se vratite u zemlju Benjamin natrag!

22 Ako li dođu njihovi oci i braća njihova, da podignu tužbu kod nas, tada im kažimo: "Darujte nam ih, jer u ratu nijesmo dobili žene za svakoga. Ako im ih ne dadnete, griješite,"

23 Sinovi Benjaminovi izvršiše zapovijed. Dovedoše sebi potrebni broj žena od djevojaka igračica, koje oteše, vratiše se natrag u svoj baštinski posjed, sazidaše opet gradove i naseliše se u njima.

24 I sinovi Izraelovi vratiše se odanle u ono vrijeme kući svaki k svojemu plemenu i k svojoj porodici. Svaki otide odanle na svoj baštinski posjed.

25 U ono vrijeme nije bilo još kralja u Izraelu. Svaki je činio, što mu je bilo drago.


Suci (Šarić)