Suci (Šarić)/Glava 20.

Izvor: Wikizvor
Suci (Šarić)


1 Tada izađoše svi sinovi Izraelovi, i skupi se zajednica od Dana do Beer-Šebe, i zemlja Gilead, kao jedan čovjek pred Gospodom u Mispi,

2 I glavari svega naroda, svih plemena Izraelovih, nađoše se u skupštini naroda Božjega, četiri stotine tisuća ljudi pješaka, mačevima naoružanih.

3 Sinovi Benjaminovi doznaše, da su sinovi Izraelovi otišli u Mispu. A sinovi Izraelovi upitaše: "Kažite, kako se je dogodilo to zlo!"

4 Levit, muž žene, koja je bila ubijena, dade ovaj izvještaj: "Dođoh s inočom u Gibeu u Benjaminu, da prenoćim.

5 Građani u Gibei ustadoše na me i noću opkoliše kuću, u kojoj sam se nalazio. Htjedoše me ubiti; a inoču moju zlostaviše tako, da je umrla.

6 Tada uzeh inoču svoju, isjekoh je na komade i razaslah ih u sve krajeve baštine Izraelove, jer počiniše grozovitu sramotu u Izraelu.

7 I sada, vi sinovi Izraelovi svi skupa, stvorite savjet i djelo!"

8 Tada se diže sav narod kao jedan čovjek i povika: "Ni jedan od nas ne smije ići k Šatoru svojemu, i ni jedan od nas ne smije se vraćati kući svojoj!

9 Eto, s Gibeahom učinimo ovako: "Neka ždrijeb govori proti njoj!

10 Uzet ćemo iz svih plemena Izraelovih po deset ljudi od stotine i po stotinu od tisuće i po tisuću od deset tisuća, da donesu hranu vojsci. Kad se oni povrate, učinit ćemo Gibei u Benjaminu onako, kako je zaslužila sramota, što ju je počinila u Izraelu."

11 Sav Izrael utvrdio je kao jedan čovjek, da zajedno istupi proti tome gradu.

12 Tada poslaše plemena Izraelova ljude u sve porodice u Benjaminu s porukom: "Kakva se je to sramota učinila među vama?

13 Sada predajte te ljude, zločince, što su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo to zlo iz Izraela!" Ali sinovi Benjaminovi ne pristadoše na zahtjev braće svoje, sinova Izraelovih,

14 Nego se skupiše sinovi Benjaminovi iz gradova u Gibei, da pođu u rat proti sinovima Izraelovim.

15 Kad se je onoga dana pobrojilo sinove Benjaminove, bilo je iz gradova dvadeset i šest tisuća ljudi jako naoružanih, osim stanovnika u Gibei, kojih je bilo na broj sedam stotina ljudi odabranih.

16 Među svima ovim ljudima bilo je sedam stotina odabranih ljudi, koji su bili ljevaci. Svaki od njih znao je kamenjem gađati iz praćke u dlaku ne promašujući,

17 Kad se je prebrojilo sinove Izraelove, bilo ih je, osim sinova Benjaminovih, četiri stotine tisuća ljudi jako naoružanih, samih hrabrih vojnika.

18 Nato se digoše i otidoše u Betel i upitaše Boga, Sinovi Izraelovi pitali su: "Tko će između nas izaći najprije u boj proti sinovima Benjaminovim?" Gospod odgovori: "Juda najprije."

19 Sutradan digoše se sinovi Izraelovi i utaboriše se pred Gibeom.

20 Tada izađoše sinovi Izraelovi u boj proti sinovima Benjaminovim, i čete izraelske svrstaše se pred Gibeom proti njima.

21 A sinovi Benjaminovi provališe iz Gibee i toga dana porušiše na tlo dvadeset i dvije tisuće ljudi između Izraelaca.

22 Ali vojnici izraelski ne izgubiše srčanosti. Oni se još jedanput svrstaše na mjestu, gdje su to bili učinili prvoga dana.

23 Kad su naime sinovi Izraelovi bili otišli, plakali su sve do navečer pred Gospodom i zapitali su Gospoda: "Moramo li još jedanput izaći u boj proti braći svojoj, sinovima Benjaminovim?" Gospod im je bio odgovorio: "Izađite proti njih!"

24 Tako izađoše sinovi Izraelovi drugi dan opet proti sinovima Benjaminovim.

25 Tada provališe sinovi Benjaminovi drugi dan iz Gibee i porušiše na tlo još osamnaest tisuća ljudi između sinova Izraelovih, sve samih jako naoružanih ljudi.

26 Tada se svi sinovi Izraelovi podigoše na put, sav narod, i dođoše u Betel. Plakali su i ostali ondje pred Gospodom, postili su preko dana do večera i prinijeli Gospodu žrtve paljenice i žrtve mirotvorne.

27 Nato upitaše sinovi Izraelovi Gospoda. Tamo se je naime u ono vrijeme nalazio kovčeg zavjeta Božjega,

28 I Finehas, sin Eleazarov, unuk Aronov, vršio je u one dane službu pred njim. Oni su pitali: "Moramo li još jedanput izaći u boj proti braći svojoj, sinovima Benjaminovim, ili ćemo odustati od toga?" Gospod odgovori: "Izađite, jer ću ih sutra predati vama u ruke."

29 Tada namjestiše sinovi Izraelovi oko Gibee ljude u zasjedu,

30 Treći dan onda izađoše sinovi Izraelovi proti sinovima Benjaminovim i svrstaše se kao prije pred Gibeom.

31 Sinovi Benjaminovi izađoše pred vojsku, dadoše se odmamiti od grada i stadoše kao prije ubijati narod na putovima, od kojih jedan vodi u Betel, drugi preko polja u Gibei, i poubijaše jedno trideset ljudi od sinova Izraelovih.

32 I mislili su sinovi Benjaminovi: "Potučeni su od nas kao prvi put." Ali sinovi Izraelovi bili su među se ugovorili: "Mi ćemo bježati, da ih odmamimo od grada na putove."

33 Zato svi sinovi Izraelovi ostaviše svoja mjesta i namjestiše se kod Baal-Tamara, a u zasjedi skriveni sinovi Izraelovi provališe iz svojih mjesta zapadno od Gibee.

34 Tada dođe proti Gibei deset tisuća ljudi, iz svega Izraela izabranih ljudi. Razvi se težak boj. A oni ne slutiše, da će ih zlo zadesiti.

35 Gospod dade naime, da sinovi Izraelovi potukoše sinove Benjaminove. Sinovi Izraelovi pogubiše onaj dan dvadeset i pet tisuća i što ljudi od sinova Benjaminovih, sve samih jako naoružanih vojnika.

36 I vidješe sinovi Benjaminovi, da su bili potučeni, Sinovi Izraelovi bili su se naime povukli ispred sinova Benjaminovih, jer su se oslonili na zasjedu, koju su bili namjestili proti Gibei.

37 Zasjeda je tada najedanput navalila proti Gibei, I uspjelo je zasjedi provaliti i sav grad pobiti oštricom mača.

38 Među sinovima Izraelovim i zasjedom bilo je dogovoreno, da za znak zapale vatru, da se digne stup od dima u gradu.

39 I kada su sinovi Izraelovi u boju uzmicali, a sinovi Benjaminovi već počeli ubijati neke između sinova Izraelovih, poubijaše ih jedno trideset ljudi, a u vjeri, da su ih pobijedili kao u prvom boju,

40 Tada se poče u gradu dizati znak vatre, stup od dima. Sinovi se Benjaminovi obazreše i vidješe, kako se oganj iz cijeloga grada diže do neba.

41 I sinovi Izraelovi vrnuše se natrag, a sinove Benjaminove uhvati strah; jer vidješe, da ih je zlo zadesilo,

42 Bježali su pred sinovima Izraelovim prema pustinji. Ali ih ne minu boj. Oni iz drugih gradova ubijali su ih među sobom.

43 Oni opkoliše sinove Benjaminove, goniše ih i pobiše ih, na istok do u blizinu Gibee.

44 I pade sinova Benjaminovih osamnaest tisuća ljudi, samih junaka.

45 Oni okrenuše u bijeg, prema pustinji, k pećini Rimonu. Ali ih oni napabirčiše još na putovima pet tisuća ljudi, goniše ih do Gideoma i pobiše ih još dvije tisuće ljudi.

46 I tako svega pogibe onaj dan sinova Benjaminovih dvadeset i pet tisuća ljudi jako naoružanih, sve samih junaka,

47 Bilo je šest stotina ljudi, kojima je uspjelo pobjeći u pustinju k pećini Rimonu. Ostadoše kod pećine Rimona četiri mjeseca.

48 A sinovi Izraelovi vratiše se k sinovima Benjaminovim i isjekoše oštricom mača i ljude i stoku, sve, što se našlo u gradovima, Sve gradove, na koje naiđoše, popališe ognjem.


Suci (Šarić)