Prijeđi na sadržaj

Stranica:Vladimir Nazor - Priče s ostrva, iz grada i sa planine.pdf/6

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena


Da se ne igram kamenčićima, ja bih, tako čekajući, i zaspao na onome pragu, kad najedanput, iznad moje glave:

— Kuc! Kuc! Kuc!

Hitam natrag. Ali zvona opet sva nepomična.

I za prvi put u životu osjećam da ima i nešto što nam je u isto vrijeme i čudno i nekako nas plaši.


III.

Pada prvi mrak, a otac je opazio da sam istom stignuo doma.

— Gdje si ti to bio? Marietta, pazi malo na tog skitalicu!

— Tata, kako to da su vrata zvonika zatvorena; i nikoga u njemu nema, i zvona se ne miču a ipak zvoni?

On me s početka ne razumije.

— Kako to? Zvoni?

— Da. Kuc! Kuc!

— A, da. To ne zvoni. Ure. Ure biju na zvoniku.

— A što su te ure?

I on mi nešto govori o crnom krugu na gornjem dijelu zvonikova zida. O kazaljkama ili crnim prstima koji se polagano miču. O minutama, o urama i četvrtima.

Ali ga ja ne razumijem.

— A tko ono udara zvečkom o »Unuka«?

— Nitko. Mehanizam. Batić. Vidiš ovako: Kuc! Kuc! po zvonu. Svakog idućeg sata po jedan udarac više. A onda 1, 2, 3, 4 udarca svakih 15 minuta. Jednog ćeš dana sve to bolje razumjeti. Ne misli sada na to.

No ja ne mogu da ne mislim. I da ne mislim na svoj način.

Od očeva tumačenja ostade mi samo to da neki čekić udara o malo zvono, o »Unuka«, a u to i vjerujem.

A tko se to penje u onu visinu s čekićem u ruci? Tko bi to mogao ući kroz zatvorena vrata, penjati se po nekim stubama — ako ih zbilja i ima — u mračnom tijesnom zvoniku, sve do gore, do samog zvona koje visi ispod krova? Takvo što ne može uraditi ni starac, ni čovjek s crnom bradom, a još manje dječak. A ja bih ih kroz one otvore jednom ipak vidio.

— Mama, tko bi to mogao biti?

— Al' reče ti sinoć tata. Čekić. Mehanizam.

— Mehanizam. A tko je to?

— Pitaj oca. Ne muči me više time.

A ja idem na putić. Gledam. Čekam.

Lijepo je proljetno jutro. Rijetke su voćke još u cvatu po vrtovima. Gradić je tih jer su gotovo svi ljudi u vinogradima ili u pristaništu. Ne čujem drugo no cvrkut ptica sve naokolo i zvižduk parobroda tamo dolje na gatu. Okolo crkve sve mirno. Samo se lastavice užurbale oko vrha zvonika, a preko poljanice lete dva leptira tražeći cvijetak.