Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/88

Izvor: Wikizvor
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

vici mjeseca lipnja — umro, ostavivsi za sobom udovicu Viadislavu i jedinca sina, nedorasloga Ivana Nelipića.

Smrt kneza Nelipića jednim mahom promijeni situaciju u Hrvatskoj i Dalmaciji. Čim je kralj Ljudevit začuo za njegovu smrt, namah odluči izvesti ono, čega se je otac njegov i on sam sve dosad žacao, naime provaliti s odabranom vojskom u Hrvatsku, te ju napokon pokoriti svojoj vlasti. U prvom ce redu obladati ostavinom kneza Nelipica, te opet preuzeti kraljevski i banski grad Knin, taj kljud: prekovelebitske Hrvatske, koji je kroz dvadeset i dvije godine bio u rukama kneza usurpatora. Medjutim sama slutnja, da bi kralj Ljudevit mogao osvanuti u juznoj Hrvatskoj, prometnu u tili 6as Ijute pro- tivnike Nelipiceve u oduSevljene privrzenike i branitelje obudovljele kneginje Vladislave i nejakog joj sina Ivana. I opet zaigraSe Mletci prvi kolo, da sloze svu hrvatsku gospodu u veliki savez na obranu udovice Vladislave od sile kralja Ljudevita i njegovih bana. Sto se izvjestnije cuje o pripremama kralja Ljudevita, sve se odiudnije mletadka obdina sprema na odpor. Vec 28. lipnja 1344 nalaze svojim gradovima Spljetu, Trogiru i §i- beniku, da pohitaju junaCkoj udovi Vladislav! u pomoc, 6im ona to zatrazi, jer je grad Knin »klju6 ditave Dalmacije«, odakle bi kralj mogao lake smetati primorskim grado- vima. Osobito napregnuse Mletci svoje sile u mjesecu srpnju. Dne 20. srpnja pozvaSe jo§ Zadar, Nin, Rab, zatim otoke Hvar i Brad, da pomazu kneginju; a u isti cas saletiSe takodjer Kurjakovice i Frankapane. Njihov poslanik imao je redom obaci jedne i druge knezove. Gregoriju i Budisiavu Kurjakovicu imao je predoditi, »kako se skuplja vojska, da se nanese §teta njihovu necaku«, nedoraslomu knezu Ivanu Nelipicu, i da mu se otme Knin i ostala mjesta njegova; neka nadalje poslanik zaklinje oba kneza, da za volju dovjednosti i prirodnoga zakona (iure naturali) stanu na obranu svoje rodjene sestre Vladislave i sina joj Ivana, kojega Ijube kao rodjenoga sina svoga. Od Kurjakovica neka podje poslanik Frankapanima, bradi Bartolu i Dujmu, te neka osobito nastoji oko kneza Bartola, da ga predobije za kneginju Viadislavu. Neka kaze knezu Bartolu, da bi morao kneginju Viadislavu §tovati »kao majku svoju« poradi Ijubavi i srodstva, koje ga s njom veze, jer je ona bila nekad »njegovo pleme« (quia olim genus suum fuit), te bi s toga i njezino dedo, nedorasli knez Ivan, moralo biti njemu drago »kao rodjeni sin*.

Ne zna se, sta je mletacki poslanik opravio kod hrvatskih knezova, ali obcina mletadka nije ni poslije mirovala, jer je dobro znala, sta ju ceka, ako kraljevska vojska svlada kneginju Viadislavu i njezina sina. Dne 8. kolovoza piSe knezovima svojih gradova u Dalmaciji, da knezu Ivanu i njegovoj majci rade u prilog savjetom, pomodu i sklo- nosdu (dare debeatis omne consilium, auxilium et favorem in omnibus); a 28. kolovoza obecaje Bribirskim knezovima sve i svasta, samo da se i oni obrane od sile kraljeve. Dne '60. kolovoza nije se u Mletcima vise ni dvojilo »o dolazku Ugara u primorske strane«; vijedeje stoga izabralo tri svecana providura, koji ce podi u Dalmaciju i Hrvatsku, te s Banidima (Bribirskim knezovima) i Ivanom Nelipidem slozno nastojati, da hrvatski gradovi ne dodju u ruke ugarske (ne ipsorum fortalicie ad Ungarorum manus valeant pervenire). Napokon odredi obdina jos i to, da se svi niezini trgovadki i driavni brodovi, koji bi prolazili uz obalu dalmatinsku, zadrzavaju neko vrijeme u pojedinim primorskim gradovima, da se time ohrabre zitelji tih gradova i ostanu vjerni obdini mletačkoj.

Sve te priprave nijesu bile suvišne, jer je zaista u rujnu 1344. slavonski ban Nikola Banić s vojskom od 4000 ljudi provalio na jug u Hrvatsku. Najprije se utabori pred gradom Kninom i pozove Viadislavu, da mu predade kraljevski nekad grad, i da se Zajedno sa svojim sivom pokori. Ali junadka Vladislava ne htjede o tom ni da duje, tk snaga roda Nelipideva osnivaSe se na gradu Kninu. Sad je bio red na banu Nikoli, da juriga na grad. No grad i pod njim varo§ bila je tako utvrdjena, da se na to nije moglo ni pomisljati, to manje, sto je Vladislava sa svojom izabranom detom bila spremna braniti grad do zadnjega daha. Ban Nikola nasao se u nemaloj neprilici, ne znajudi, što