Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/75

Izvor: Wikizvor
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

Krakovu, gdje ce se njemu odrediti nasljednik, posto mu je Bog uzkratio sina i baSti- nika. Na saboru bilo je dodu§e glasova, koji su predlagali mazovske knezove ili opolj- skoga vojvodu, sve clanove iz porodice Piastovica; ali na to stade besjediti sam kralj, te vatrenim rijecima skloni nazocne staleze, da su jednodusno proglasili nasljednikom njegova necaka, ugarskoga kraljevica Ljudevita. U to umre i kraljica Ana; i vec deveti dan nakon njezine smrti slize Kazimir sa najviSim drzavnim i duhovnim dostojanstvenicima poljskima u Stolni Biograd. Tu bi nasljedni ugovor sastavljen i od oba kralja potvrdjen, a na to proglasise nazo6ni biskupi i velikaSi poljski Ljudevita i njegove muzke potomke za zakonite nasljednike na poljskom prijestolju. Nastojanje, da sinu svomu osigura poljsku krunu, prijedilo je Karla Roberta, da nije gotovo ni mislio na Hrvatsku i Dalmaciju, K tomu ga je mucila i bolest, nesnosni ulozi, kojih se bijase zadobavio jos 1330, u ratu s vlaskim vojvodom. Posljednje pak dvije tri godine zadavahu mu brige nemiri na jugoiztocnoj medji njegove drzave Odkad se bijaSe god. 1331. u Srbiji zakraljio Stjepan Dusan Silni, nije bilo pravoga mira u banovini Macvi, koju je mladi kralj srbski nastojao pridruziti svojoj drzavi. Macvanski bani i kastelani grada Macve morali su neprekidno suzbijati navale srbskoga kralja, te se vec 1335. spominje »kraljevskd vojska, koja je krenula na srbske strane« (exercitus regis, versus partes Serviae moti). Bojevi u Macvi bivali su sve ze§ci, te je Karlo Robert god. 1338. sam morao poci s vojskom na jug preko Save. Mora da je daleko provalio, jer 22. rujna izdaje povelju »u Kucevu blizu rijeke Obnice« (in Kuchen prope fluvium Obona), Na toj vojni pratio gaje uz ine i Nikola Lendavski, koji je dopanuo rana, »kad je htio preci rijeku Obnicu« (cum per aquam Abona transire voluisset). Mora da je tada bilo zestokih borba na jugu Save i Dunava, jer je papa Benedikt XII. na molbu Karlovu 17. sijecnja 1338. pozivao citavu Ugarsku na krizarsku vojnu protiv razkolnika. Kad su iste godine ugarski biskupi tuzili papi kralja Karla, §to je po svojim kraljevskim Ijudima okupirao gradove, varo§i i zamke izpraznjene nadbiskupije kolocko-ba6ke, izpriCavao se je kralj tim, da je on to ucinio »na obranu granica kraljevstva Ungarije, da ne bi razkol- nicki kralj srbski pokuSao te varosi osvojiti.«  Kat se oduljio i poslije 1339., te je macvanski ban Dominik tezkom mukom odoli- jevao srbskomu kralju. U to umre i kralj Karlo Robert u ViSegradu u 54. godini dobi svoje. On predade Bogu dusu 16. srpnja 1342. nakon dugotrajne bolesti od nemilih uloga. Vijest o njegovoj smrti raztuzi ne samo podanike njegove, nego i susjedne kne- zove. Poljski kralj Kazimir i moravski markgrof Karlo pohitaSe u Stolni Biograd, kamo bi truplo njegovo preneseno iz Visegrada, da se oproste s njime, prije nego ce ga u grobnicu sahraniti. Papa Klement VI. u Avignonu i vojvoda austrijski Albrecht u Koruskoj dadoSe sluziti sve5ane zadu§nice za pokoj duse njegove, Karlo Robert ostavi za sobom udovicu Elizabetu sa tri sina: najstariji Ljudevit zasjesti ce prijestolje ugarsko i hrvatsko, a mozda s vremenom i poljsko, srednji sin Andrija boravio u Napulju kao ba§tinik tamo§nje krune, a najmladjemu Stjepanu namijenio otac 6ast hercega citave Slavonije. Dugotrajno vladanje Karla Roberta bilo je sudbonosno za Ugarsku, a donekle i. za Slavoniju. Suvremenik njegov, zagrebacki kanonik i goricki arcidjakon Ivan, prvi spisatelj stare Slavonije, karakteri§e u svom djelu »Statuta capituli Zagrabiensis« vladanje Karla Roberta ovako: »Taj je kralj od pocetka svoga vladanja kroz mnogo godina podnosio mnogo protivStina od tirana, odmetnika svoga kraljevstva, no napokon postao je jak, te je umro u umirenom kraljevstvu ostavivSi za sobom tri sina, hercega Ljudevita, koji je poslije postao kralj te ga naslijedio, hercega Andriju, koji je postao kraljem Sicilije, i Stjepana, hercega Dalmacije, Slavonije i Hrvatske, koji sada u svojoj hercegovini vlada, naime godine Gospodnje 1354. « (Iste rex multas adversitates fuit perpessus a principio sui regiminis per annos quamplures a tirannis sui regni infidelibus et tandem factus fuit potens et in regno pacifico vitam finivit relictis filiis tribus . . .).